vlatkovac

sri - 02.06.2010

OVAJ PUT IMA VODE DO GRLA

Slika na MojBlogu
Za promet su zatvorena lokalne cesta: Čaglin-Zdenkovac-Jezero.
Zbog zatvorena ceste, izuzetno teško je stanje na području naselja Kneževac-Vlatkovac-Zdenkovac u čaglinskom kraju gdje su naselja doslovce odsječena od ostatka svijeta.
Pred jutro došlo je do izlijevanja vode na brani kod Darkovca te je poplavljena prometnica Čaglin-Darkovac tako da se promet tom cestom odvija otežano.
 
Općine Čaglin: stanje se normalizira i ovisit će o daljnjem padu vodostaja rijeka Londže i njenih bujičnih pritoka.


Još uvijek je prekid na cesti Čaglin – Kneževac (uz akumulaciju „Londža")
Alternativni pravac: Darkovac-Sapna-Kneževac-Vlatkovac-Zdenkovac-Jezero-Čaglin (20-30 kilometara obilazno).
Ima li još vode na cesti?
Školski autobus vozi od ponedeljka, samo još koji dan i raspust.
http://www.duzs.hr/
23.06.2010.godine
PROMET I KOMUNALNE DJELATNOSTI

Cestovni se promet na području županije odvijao bez zastoja i ograničenja osim na dvije lokalne ceste koje su zbog izlijevanja vode zatvorene za sav promet.

Od 10.00 sati za sav je promet zbog izlijevanja vode zatvorena lokalna cesta Čaglin-Kneževac-Stari Zdenkovac.



EVO DA VAM SE JAVIM...KOD NAS NEMA NIŠTA NOVOGA...AKO TKO HOĆE NEKA ME DODA ZA PRIJATELJA NA FACEBOOK-U ( KRISTINA VUKI VUKMAN), ALI MOLIM VAS OBAVJESTITE ME TKO STE I ŠTA STE DA VAS ZNAM PRIHVATITI :))) POZDRAV.... KRISTINA VUKMAN
EVO DA VAM SE JAVIM...KOD NAS NEMA NIŠTA NOVOGA...AKO TKO HOĆE NEKA ME DODA ZA PRIJATELJA NA FACEBOOK-U ( KRISTINA VUKI VUKMAN), ALI MOLIM VAS OBAVJESTITE ME TKO STE I ŠTA STE DA VAS ZNAM PRIHVATITI :))) POZDRAV.... KRISTINA VUKMAN
EVO DA VAM SE JAVIM...KOD NAS NEMA NIŠTA NOVOGA...AKO TKO HOĆE NEKA ME DODA ZA PRIJATELJA NA FACEBOOK-U ( KRISTINA VUKI VUKMAN), ALI MOLIM VAS OBAVJESTITE ME TKO STE I ŠTA STE DA VAS ZNAM PRIHVATITI :))) POZDRAV.... KRISTINA VUKMAN
EVO DA VAM SE JAVIM...KOD NAS NEMA NIŠTA NOVOGA...AKO TKO HOĆE NEKA ME DODA ZA PRIJATELJA NA FACEBOOK-U ( KRISTINA VUKI VUKMAN), ALI MOLIM VAS OBAVJESTITE ME TKO STE I ŠTA STE DA VAS ZNAM PRIHVATITI :))) POZDRAV.... KRISTINA VUKMAN
E, Kristina lijep pozdrav i sve najbolje u Novoj 2011. godini. Puno sreće i ljubavi i sve što si sama želiš!

I svim mojim vlatkovčanima, ma gdje god bili rasuti po čitavom svijetu.
Kristina. Hvala ti sto se javljas. Svima, zdravu i uspjesnu 2011. od srca zeli MORE.

sri - 17.03.2010

na Facebook

Vidim da ste se našli na ovom blogu i da vam je lijepo. Radujem se što ste se tako divno dopisivali skoro svaki dan.

Svima Vama kojima naš Vlatkovac nešto znači, imamo novu grupu na Facebook

Osjetio sam potrebu, a nadam se i vi, da se neke stvari ipak ne kažu baš javno. Pošto Facebook ima CHAT, to bi bilo dobro za Vas koji bi si još nešto rekli u povjerenju (na uho).

Nadam se da ćete se priključiti grupi

http://www.facebook.com/home.php?#!/group.php?gid=373424290737&ref=nf

Dobro nam došli, i uputili i druge na grupu, ali da ćete i dalje posjećivati ovaj blog i dalje, te se javljati.



Veliki pozdrav s MORA. Vidim velike novine i sretna sam zbog toga. Svima želim sretan i veseo Uskrs. Bila sam bolesna. Bolje mi je pa vam se javljam u nadi da ste svi skupa dobro. Dolazi nam kirvaj i ako ikako bude moguće, došla bih u rodni kraj. Momentalno samo o tome razmišljam. Svima, posebno VLATKI, topli pozdrav.
@More
Drago mi je da si sa nama ponovo.
Oko "kirvaja" sam se interesirao preko župnika, čekam odgovor, a o svemu će biti na Facebooku u događajima. Isto tako nadam se da me neće nešto sptijećiti da dođem, a za one koji dedođu, postaviti ću neki foto ili video trag.
SRETAN USKRS svima Vama skupa koji posjećuju ove stranice.
Draga moja forumašice, ni ne znaš koliko si mi nedostajala. Molila sam za tebe, jer sam i mislila da si bolesna, te ne možeš na posao. Nadam se da ćeš biti bolje i daće ovo proljeće povoljno utjecati na tvoje zdravlje. Sretan ti Uskrs, i neka te čuva dragi Bog. Nestrpljivo čekam vijesti od tebe, a i od ostalih Vlatkovčana. Javite se!!
Dragi prijatelji Nadam se da ste mi svi skupa dobro i da ste u miru i blagoslovu proslavili naš veliki blagdan, dan Isusovog uskrsnuća. Ja sam dobro i čekam toplije vrijeme. Draga VLATKA. Znam da te muči ruka i to mi je žao. Tješi se da će i tome doći kraj i da ćeš biti ista kao prije (uz puno strpljenja). STARO SELO- hvala na svim informacijama o našem Vlatkovcu. Rado bih došla na kirvaj, ali... Možda uspijem. Bila bih presretna jer živim za susret s rodnim krajem. Sve vas toplo pozdravljam, želim vam zdravlje i čuvajte se. Tko god može neka se javi jer su svi dobrodošli. MORE.
Dobro veče! Pa ruka me više i ne boli baš jako. Došlo proljeće, a ono liječi i tijelo i dušu. Bila u našem Vlatkovcu. Pomolila se na groblju za sve pokojne, a i za nas žive, da nas Bog negdje skupi. Tuga! Ostavila auto na početku sela i pješice išla kroz selo. Uspomene! Sreća! O, kako mi je srce igralo! Pustoš! Nema ljudi koje sam poznavala, i koji mene znaju. Ali cesta, kuće i miris tako željan, tako poznat pozdravlja i tebe, forumašice moja sa mora. Zove te! Dođi i prošetaj stazom svog djetinjstva i umiri svoje srce, i nostalgija će se pretvoriti u radost. O, kako bih željela da mogu češće i duže boraviti opet u Vlatkovcu! Na žalost ne mogu, jer nemam nikoga više među živima. Toliko za sada, javi se! Željno čekam neku vijest. Pozdrav svim mojim Vlatkovčanima u selu i izvan njega.
Dragi moji,svi skupa. VLATKA! Sretna sam zbog tebe:ruka te manje boli, a dušu si nahranila posjetom rodnom kraju. Ja sam se nadala da ću za kirvaj u Vlatkovac, ali.. kostobolja mi se aktivirala i čekam poziv za bolnicu. Ne smijem klonuti duhom jer imam još puno posla i planova koje želim realizirati. Sve je u Božjim rukama i bit će kako On odluči. Moram zahvaliti gosp. "STARO SELO". Zaista se trudi i molim ga da i dalje bude aktivan. Svima skupa šalem topli pozdrav i želim pono zdravlja. Javljajte se! Mir u duši želi vam MORE.
@MORE
Pozdrav Tebi i Tvojima.
Imam planova, pa možda i prije "kirvaja" svratim, a na "kirvaj" nadam se da me neće ništa spriječiti da budem.
Nadam se da ćemo se onda vidjeti mnogi i uživo.
Ima i onih koji ovo čitaju,a nisu se usudili prijaviti, a nadam se evo i njih tada u Vlatkovcu.
Pozdrav Vama svima Vlatkovčanima.
Svima skupa topli pozdrav s MORA. Nadam ste da ste svi dobro i da će vas većina za kirvaj ići u Vlatkovac. Svi koji budete mogli, otiđite pa nam napišite kako je bilo. VLATKA-radujem se što ti je ruka bolje i što si nahranila dušu odlaskom u rodni kraj. STARO SELO-hvala ti na velikom trudu i dobroj volji. Zaista si nas usrećio. Bog s vama i mir u duši.
Za sve Vas koji niste bili dugo u selu, a ja bio danas,evo imate nove slike, pogledajte.
Svima ljep pozdrav.
Haj! Vidim, umorili se moji vlatkovlčani. Došlo proljeće pa je i nostalgija nekako manja. Neka, neka. Lijep pozdrav svima, koji su u Vlaatkovcu i izvan njega, svima koji ga nose u srcu.
Pozdrav Vama svima koji ste bili ovih dana u Vlatkovcu, a i onima koji su bili spriječeni (kao i ja). Nadam se da će biti još dana za odlaske u naš Vlatkovac. pa se vidimo.
ŠTA JE, VLATKOVČANI MOJI? NEKAKO STE MI SE UMORILI. JAVITE SE PONEKAD, TEK TOLIKO DA ZNAM DA STE DOBRO. MOJA FORUMAŠICE S MORA, JAKO MI NEDOSTAJEŠ, IAKO ME PRATE I TJEŠE TVOJE PORUKE, VOLJELA BIH DA SE PONEKAD JAVIŠ. NADAM SE DA SI DOBRO I DA TI OVO PROLJEĆE NIJE NARUŠILO ZDRAVLJE, MISLIM NA ALERGIJE. LIJEP POZDRAV SVIM MOJIM VLATKOVČANIMA A POSEBNO VLATKI I "MORU".
Draga moja forumašice i svi ostali ! Očito je da su nas ljetne vrućine udaljile od računala, ali smo u mislima svi skupa. Moje zdravstveno stanje je jako prevrtljivo. Sama sebe hrabrim i ne predajem se. Kako se predati prije nego odem u svoj zavičaj?! Još uvijek ne znam kada će to biti, ali BITI ĆE jer to neizmjerno želim. Od srca želim da ste mi svi skupa dobro i da vam je ljeto "napunilo baterije" za savladavanje svega onoga što vas u životu očekuje. Ja sam sretna jer su me posjetili rođaci i donijeli mi djelić rodnog kraja. Presretna sam! Dragi moji, želim vam sve ono što bih poželjela samoj sebi, prije svega-zdravlje i mir u duši. Topli pozdrav upućuje vam MORE.

uto - 16.03.2010

Voda do grla

S ovom cestom mora se nešto učiniti, jer od obećanja i automobilima je voda do grla.
http://www.vecernji.hr/vijesti/voda-zarobila-automobile-a-cestom-mogu-samo-traktori-clanak-100808


čet - 25.06.2009

stara crkva Sv. Josipa

Slika na MojBlogu

Ova crkva je nedavno srušena, a gradi se nova, neznatno veća.



DRAGI MOJI VLATKOVČANI I SVI KOJIMA TO SELO NEŠTO ZNAČI. OD SRCA VAM ŽELIM SRETAN I VESEO BOŽIĆ, BOŽIĆNE BLAGDANE, TE USPJEŠNU 2010. GODINU. POSEBAN POZDRAV IVICI I NJEGOVOJ MAJCI NANIKI. BOG S VAMA.
SRETAN BOŽIĆ I VAMA(SA ZAKAŠNJENJEM..heeheh).....JA SAM KRISTINA VUKMAN, ŽIVIM U VLATKOVCU...PUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUNO POZDRAVA......IZ HLADNOGA VLATKOVCA...:))))
U srcu mi slika osta, cesta bijela i red kuća , ko ovčice bijele, kad god se ja vratim, u zagrljaj me prime, ja sam sad jako daleko, ali svako veče opet se vratim i u snovima trčim po selu svog djetinjstva, a to je tako daleko i ne moguće, znam da ću jednom opet ja u svoje selo doći, možda selom proći, a uspomene ma koliko daleke bile opet će se osvježiti pa ću ja daleko od svog sela moći živjeti. teško mi je u duši, a ne mogu si pomoći. Zato sam sretna kad sam otkrila ovaj blog, znam da vas još ima koji niste svoje korjene zaboravili, koji se još sjećate ljepote i bezbrižnosti seoskog života i djetinjstva. Lijep pozdrav
Vi koji još živite u mom selu uživajte i dišite punim plućima takav zrak nećete nigdje više naći
DALI IKO ZNA DALI JE KUČA OD POKOJNOG HORMOTA JOŠ NA ŽIVOTU?
Baš mi je drago da se netko javio na blogu. Ne znam da li je kuća još na životu, ali uskoro ću tamo i saznat ću, pa ti javim.
evo novih informacija, dragi forumašu, da kuća pokojnog Hormota je na životu. U njoj živi Zvonko Pavlović, sa svojom obitelji i renovirao ju je. Još uvijek je ista, ali kao i žena, promijenila je haljinu.
Drago mi je što si mi javio to. Nikako da uhvatim vremena da odem do Vlatkovca. Pokojni Hormot je bio moj dida. Doduše taman kad sam se rodio prodao je kuću i preselio u Požegu. Ali kad me put nanese tamo volim navratiti. Čak otac planira kupiti nekakvu zemlju u Vlatkovcu, kaže vuče ga srce prema svom selu.
BAŠ MI JE DRAGO DA SMO SE "NAŠLI". JA SE USTVARI SJEĆAM TVOJE TETKE ŠTEFICE. TVOJ TATA JE BIO DOSTA STARIJI OD NAS. SJEĆAM SE DA SU USKORO NAKON ŠTO SAM SE JA OTIŠLA ŠKOLOVATI, I ONI SU PRODALI KUĆU I PRESELILI U POŽEGU. OD TOG VREMENA GUBIM SVAKI KONTAKT S NJIMA, TJ. SA TVOJOM TETKOM. LIJEP POZDRAV TEBI, TVOJOJ OBITELJI I SVAKAKO TETKI.
prenet ču pozdrave tetki. puno hvala na informacijama.
HVALA! BAŠ MI JE DRAGO DA SI OPET POSJETIO OVAJ BLOG. ŽELIM TI SREĆU I SVAKO DOBRO. TI SAD VEĆ SIGURNO IMAŠ OKO 20 GODINA. IDEŠ LI NA FAKS ILI RADIŠ? JESI OŽENJEN? KOLIKO TETA ŠTEFICA IMA DJECE I KOLIKI SU? LIJEP POZDRAV
POZDRAV SVIM VLATKOVČANIMA IZ PAKRACA
Svima koji posjećuju ovaj Blog lijep pozdrav ovog sunčanog jutra.
Isprika svima što se nisam više posvetio novijim vijestima, jer u zadnje vrijeme nisam posjetio naše selo.
Nadam se da ću uskoro postaviti još nešto interesantno.
Nemojte biti „anonimni“(i ja sam možda), stavite barem svoje ime(da se može pisati vama odgovor), svi se znamo.
Poseban pozdrav
@ KRISTINA MALA SLAVONKA
@PAKRAC
@Hormotu
@nn-Anoniman

ned - 07.06.2009

NIKAD VIŠE KAO NEKADA

Matija Antun Relković u svom

Satir iliti divji čovik

Veli:

 

„Jabukam se zato lome grane,
   jere voćke daju izabrane.
Tako i teb', Slavonijo moja,
   ukide se sva lipota tvoja,
jer dušmanin gledat ne mogaše
   plodne zemlje, plemenite paše.“

 

Slika središta Vlatkovca s crkvom Sv. Josipa radnika

http://img34.imageshack.us/img34/8601/dsc08057.jpg

 

Da, ukida se sve lijepo i u tebi moje selo malo.

 

Došli neki „novi„ ljudi koji sve promijeniše, došla moda iz grada pa sve staro srušiti treba, da bi se novo načinilo. Čak i crkve male za njih su male, pa za svoga vijeka sebi grade veće, da bi kao spomenicima njima bili.

 

Počela je gradnja crkve

http://img34.imageshack.us/img34/6987/dsc04617crkva.jpg

 

Stari sokaci ko gradske ulice izgledaju, a na skoro svakom krovu one „tanjure“ pometali. Nema više vike po ulicama, svi sjede pored onog „vraga“ i samo bulje, niko s nikim ne razgovara. Više ni susjedi ne govore jedan s drugim u četiri oka, nego se dozivaju s mobitelima. Plotovi su se već davno srušili, a čemu bi služili, kad ni koke više ne nose jaja u selima, marva nema da bi došle u susjedovo dvorište, kad su štale i torovi prazni.

 

Stare zapuštene kuće još se drže, dokle će?

http://img34.imageshack.us/img34/8884/starakua01.jpg

http://img34.imageshack.us/img34/3825/starakua02c.jpg

 

 

Nema više košenih livada, nema krava što idu na ispašu, nema topota konja po prašnjavoj kamenoj cesti. Nema više ni mirisa sela kao što je nekad bilo, priroda je istina čista, ali nema mirisa cvijeća ispred kuća i po vrtovima.  Sad je sve tiho, ptice više ne pjevaju onako kako su nekad pjevale, tužan je njihov pjev.

 

Šume će prevladati i livade će nestati, a stari most na Londži će se urušiti, možda?

http://img229.imageshack.us/img229/9325/dsc04699.jpg

 

Sve to vodi k tome da neće biti više kao nekada.

 

 



Što komentirati? Prvi put sam se javila pred nešto više od 3 godine. U proteklom razdoblju sam doživjela ŽIVOT. Vrlo teško razdoblje koje me je naučilo da se treba radovati malim stvarima i da ćeš tada biti najsretniji. Istina, selo nije ono što je nekada bilo. Rekla bih da je to normalno, ali me žalosti što su se i LJUDI jako promijenili. Zašto zavidjeti susjedu koji ima metalnu ogradu, a ja stari, rasklimani plot. Važno mi je da je iza svake ograde osoba s kojom mogu naći zajednički jezik i podijeliti radost i tugu. Žalosna sam zbog napuštenih ognjišta, ali me puno više boli ljudska bahatost. Dragi moji, imajte veću crkvu, nove mobitele, satelitske antene, ali se upitajte da li imate mir u duši!? Materijalno je bitno, ali nije najvažnije. Nadam se da cu u dogledno vrijeme posjetiti kolijevku moga djetinjstva i ne znam koga ću tamo sresti i da li ce me itko dočekati!? neću zbog toga očajavati. otići ću na groblje posjetiti sve moje drage pokojnike i s njima podijeliti uspomene. Znam da ce boljeti pogled na ostatke moga Vlatkovca, ali ako sretnem bar jednu osobu s osmjehom na licu, znat ću da selo ima budućnost. Hajde, dragi moji, glavu gore. Otvorite svoja srca ,uhvatite se za ruke i napravite lanac uzajamne podrške pa će svima biti ljepše. Vremena su odvratno teška, naročito za Slavoniju, ali moramo se prisjetiti i slijedećih stihova:"NEMOJ, SINE, PROTIV BOGA. NISU TVOJI TAKVI BILI. I NAJTEŽE KAD JE BILO, SUZU SU SVOJU KRILI". Svima skupa veliki pozdrav, svako dobro i mir u duši.
Dragomi je za Tebe da se javljaš nakon dužeg vremena.
Nisam ni ja bio jako aktivan,ali, biti će bolje, nadamo se.
Danas sam ponovo u selu, nadam se uvijek nekih dobrih vijesti, pa tako i danas.
Samo mir prirode koju nam je dao Bog i mi s Njime zajedno možemo naći svoju radost.
U srcu mi slika osta, cesta bijela i red kuća , ko ovčice bijele, kad god se ja vratim, u zagrljaj me prime, ja sam sad jako daleko, ali svako veče opet se vratim i u snovima trčim po selu svog djetinjstva, a to je tako daleko i ne moguće, znam da ću jednom opet ja u svoje selo doći, možda selom proći, a uspomene ma koliko daleke bile opet će se osvježiti pa ću ja daleko od svog sela moći živjeti. teško mi je u duši, a ne mogu si pomoći. Zato sam sretna kad sam otkrila ovaj blog, znam da vas još ima koji niste svoje korjene zaboravili, koji se još sjećate ljepote i bezbrižnosti seoskog života i djetinjstva. Lijep pozdrav

sub - 04.11.2006

ministar poljoprivrede

Ministar poljoprivrede Petar Čobanković obišao je jučer gradilište akumulacije Londža, višenamjenskom kapitalnom ulaganju vrijednom 24 milijuna kuna. Osim što će njezinom izgradnjom Pleternica i okolica biti zaštićeni od poplava, akumulacijom će se stvoriti preduvjeti za natapanje preko 200 ha obradive zemlje na čaglinskom području. „Iako je država ove godine osigurala u proračunu osam milijuna kuna za dovršenje radova, oni će biti završeni tek sredinom iduće godine“, izjavio je ministar Čobanković, pojašnjavajući da je do kašnjenja u radovima došlo zbog problema s požeškom Vodoprivredom.  ……..



pon - 25.09.2006

JOSIP BUTURAC

JOSIP BUTURAC  u svojoj knjizi

“STANOVNIŠTVO POŽEGE I OKOLICE 1700-1950”

kako sam kaže: pokušam dati, koliko je najviše moguće, što tačniju i potpuniju sliku o stanovništvu kako grada Požege tako njezine okolice, idući od kraja do kraja, od sela do sela, od kuće do kuće, od obitelji do obitelji.”

Dotakao se je isto tako i selo Vlatkovac i njene kratke povjesti te njenih stanovnika.

"71. VLATKOVAC


Doseljenici 1902-1950.

Alić o. 1940. iz Slovačke. Ods.

Balen 1922. iz Primorja.

Becik 1928. iz Gaja.

Belac o. 1940. iz Slovačke. Ods.

Bertolan 1911. iz Podr. Slatine odn. Madžarske.

Birgeš 1930. iz Ljeskovice odn. Madžarake.

Cedly 1918.

Dendiš 1918. iz Slovačke. Ods. u Sl. Brod.

Dragičević 1922. iz Jablanca u Primorju.

Dundović 1922. iz Jablanca.

Đaić 1936. iz Zrina.

Erić 1942.

Fumić 1922. iz Jezerana.

Germanić 1922. iz Sl. Broda odn. iz Podkarpatske Ukrajine.

Grgić o. 1940. Ods.

Hedl 1928.

Hlupić 1929. iz Sjeverozap. Hrvatske.

Hormot 1935. iz Gaja odn. Madžarske.

Horvat 1927-1955. ods. u Braziliju.

Husar 1935. iz Gaja odn. Madžarske.

Ikić 1938. iz Zrinja.

Jelić 1919. iz Jezerana.

Jelinić o. 1930. iz Cetinjgrada. Ods. u Kaleniće.

Jurković 1937. iz Hercegovine.

Kajzer 1907. iz Punitovaca.

Kašuba 1904. iz Slovačke.

Keč 1937. iz Gaja odn. Madžareke.

Keserica 1931.

Kolembus 1924. iz Kneževca odn. Jelisavca odn. Slovačke.

Kozari 1914. Ods.

Krakar 1922. iz Jezerana.

Krha 1903. iz Trnave odn. Slovačke.

Krištofek 1922. iz Kneževca odn. Slovačke.

Lemeš 1910. Ods.

Lokner 1914. iz Čabra u Gorskom kotaru.

Lovrenčić 1910. iz Udine.

Malić 1946. iz Travnika u Bosni.

Marković 1937. iz Hercegovine.

Maznik 1908. iz Trnave odn. Slovenije.

Mihović 1929. iz Borove Kose kod Bastaja.

Mikolčić 1904. iz Trnave.

Milenčić 1938.

Mršić 1921. iz Sv. Jurja u Primorju.

Mrva 1938. iz Slovačke.

Nemec 1912. iz Slovačke.

Orešković 1930. iz Like.

Papac 1937. iz Hercegovine.

Paus 1928.

Pavlović 1921. iz Jezerana.

Pleša 1921. iz  Gornjega Kosinja.

Poje 1905. iz Gerova kod Čabra.

Prokša 1917. iz Gerova u Gorskom kotaru.

Rajković 1924. iz Jezerana.

Rekaši 1904. iz Đurdenovca odn. Madžaroke.

Retkin 1937. iz Radovanaca odn. Rusije. Ods. u Latinovce.

Rigo 1935. iz Granica.

Ritiger 1910. Ods.

Saly 1913.

Samardžija 1940.  iz Krasna. Ods.

Sertić 1924.  iz Jezerana.

Somunja 1905. iz Drenja odn. Slovačke.

Steiner 1918.

Strapač 1918.

Šegota 1923.  iz Jablanca.

Škrbina 1904. iz Trnave odn. Korenice.

Šoš 1923. iz Srijema odn. Madžareke.

Šušoka 1922.

Vajina 1940. iz Hrnetića. Ods.

Valkaj 1923. iz Ljeskovice. Ods. u Bosun.

Voldin 1910. iz Punitovaca, odn. Slovačke.

Wolf 1910. iz Jakšića.

Vukelić 1929. iz Lešća.

Vukman 1924. iz Borove Kose kod Daruvara odn. sjeverozap. Hrvatske.

Vuković iz Jezerana. Ods. u Našice.

Vukušić 1922. iz Jablanca.

Selo su naselili uglavnom Hrvati iz Like i Primorja te Slovaci na početku XX stolj.

1917. ima 162. st.,

1931. 487 st.,

1950. 609 st.

Naseljavanje je započelo 1902. na krče­vinama nekadašnjih velikih šuma kutjevakoga vlastelinstva. Prve su kuće bile zem­ljom nabijene ili od prijesne cigle sagradene te slamom pokrivene. Iza 1920. ziđu se kuće od pečene cigle iz domaćih ciglarakih peći, pa je selo sve više počelo dobivati izgled običnog ušorenog slavonskog sela. Od toga su vremena stanovnici više stalni, više doseljuju, manje iseljuju".

 

 

 

 

 



Vidim je ne nekoliko prezime ličkih. Jezerane su u Lici, a prošle sam godine i bio tamo. Zapravo jedan moj zet je iz Jezerana pa mi je to stoga i zapalo za oko. Puno te pozdravljam i sve ti dobro želim!
trebam pomoć od vlatkovćana, jas sam nepriznato dijete tog sela, otac je iz vlatkovca gdje je 1973 poginuo, a njegova nevjenćana žena tj. moja majka jadranka je otišla iz sela dok je mene ostavila u njemu odakle sam usvojen, da li itko išta zna o tome, otac se navodno prezivao vukušić, hvala!
Vukušić@
Teba se sječaju oni iz Vlatkovca koji su te tada znali.. Žena koja se je brinula o tebi još te se dobro sječa, a još uvijek je u sokaku zadnja kuća ljevo.
Mišo Vukušić je brat tvoga oca. Skokni s kolegom iz Kneževca i popričaj s stricom i ostalima, znaju te svi.

pon - 28.08.2006

DOBRO NAM DOŠLI

Kad sam poćeo pisati ovaj Blog nisam ni znao da Vas ima po Lijepij našoj i širom svijeta koji ste se "prikopčali na Internet" i da ćete se obradovati ovom stranicom.

Ja nisam jedan od Vas koji ste rođeni u tom kraju, kao što sam već jednom napisao. Ja sam prvi put došao u Vlatkovac 2.1.1990. u posjetu kod isto jednog koji je došao u Vlatkovac. Majstor Boro Njirek i njegova Dragica iz Vinkovca su došao u selo i tu su prije par godina i umrli.

Tog zimskog dana sam išao piješke iz Čaglina, put je dug, a meni je bio još dulji jer nikad da dođem u tom maglovitom danu do prvih kuća. Samo pored puta vidiš vrbe koje proviruju iz magle.

U daljini se naziru neke kuće, jer dim se ipak primjećuje iz daljine. Ne nije to bio Vlatkovac, na tabli je pisalo Kneževac.

A gdje je taj Vlatkovac, da nisam na nekom krivom putu?

Nakon dvadesetak minuta kad sam se poćeo dizati uz brijeg iza raskršća za Šibokovac, nisam znao da sam toliko blizu. Na brdašcu pogled mi se zaustavio na dolinu koja je izvirala iz te magle. Da, to je Vlatkovac.

Kod Bore sačekao me je Ivica koji je sada moj "susjed" .

Šesmnajst godina ja se družim sa tim i ostalim vlatkovčanima, a i oni sa mnom.

Na ovaj Blog me je potakao Ivica koji je ostao u selu sa svojom majkom i piše dosta događanja u njemu, i ja dosta puta iskoristim te njegove podatke u ovom blogu.

Na ovoj stranici imate jednu veoma lijeo sliku bake iz Vlatkovca.  http://fotozine.org/index.php?stranica=galeria&uid=558&aid=301&pid=10311

Zahvaljujem se ovim putem Zax-u koji ju je ovjekovjećio za budučnost.



Lijep pozdrav. Koliko se sječam majstor Boro je živio u prvoj kući, na samom ulazu u Vlatkovac!? Garaža o kojoj sam pričala postoji već preko 30 god, a sjećanja su iz razdoblja oko 1985 kad sam bila kod bake na školskim praznicima i tako svako ljeto. Uglavnom, slika je prekrasna, svaka čast fotografu.
Ta ja toliko čeko, bajo moj, da opet nešto napišeš i eto ti napiso a ja istom sad vidio. Puno je toga oko nas lijepoga a ne vidimo. Treba samo malo hoda da se otkrije selo malo, lijepo i da nam postane drago, kao što je Vatkovac tebi. Slika je profesionalno nanpravljena, svaka čast majstoru! Eto lipo te i puno pozdravljam i želim ti lip vikend!
Vlatkovac? Pa neka.

pon - 31.07.2006

...

Župan obećao cestu  

 

Županijsku cestu na relaciji Čaglin - Stari Zdenkovac, a koja povezuje dvje županije možda će se asfaltirati uskoro i preostalih 3,2 kilometra od Čaglina do Kneževca.

Na sastanku koji je na poticaj lokalne građanske inicijative održan u Čaglinu 19.06.2006. u 19:00 župan Zdravko Ronko je obećao da će osnovna sanacija ceste početi već ovaj tjedan.

“Od odgovornih će zatražiti najbrže moguće rješenje kako bi se konačno završila cesta koja povezuje dva biskupijska sjedišta, Đakovo i Požegu” rekao je župan Ronko.

Niti radovi na gradnji napreduju niti se gradi nova cesta. Nisu u cijelosti riješeni imovinskopravni odnosi u trasi nove ceste. Sporne su samo dvije parcele, te ponovo razgovaraju s vlasnicima parcela koje su sporne kako bi se dogovorili oko obeštećenja te kako bi se do sredine rujna ove godine našli konačno rješenje za cestu od Kneževca do Čaglina.

Župan Ronko je rekao, kako je spreman asfaltirati staru cestu ako još godinama ne budu nastavljeni radovi na gradnji akumulacije.



Ovo je predivna vijest. Zaista bi bilo idealno da se rečeno realizira. Sigurna sam da će doći do velikih promjena i da će i ovom dijelu naše prekrasne Slavonije konačno zasjati sunce.Dosta je taj kraj bio zapostavljen i krajnje vrijeme je da i on doživi procvat. Mi, koji smo daleko, tome bi se jako radovali, a svi koji tamo žive dobili bi mogućnost da si olakšaju uvjete života i da im bude ljepše.Oni su to i zavrijedili.Veliki pozdrav mome rodnom kraju i svim ljudima dobre volje. Sve sam sigurnija da ću posjetiti svoj VLATKOVAC. Momentalno, ne znam kada, ali znam ... DOĆI ĆU. POZDRAV SVIMA.
ŽELIM DA VAM SE OČEKIVANJA OSTVARE ŠTO PRIJE I NARAVNO DA OBEĆANJA ISPUNE ŠTO PRIJE.
Dali je to več predizborno obećanje? (I)ZBORI ...
Najprije ti hvala na čestitci. I ti živ i zdrav bio! Naziv "Staro selo" me odmah zainteresirao, jer i kod mene ima jedno "Staro selo", dakle mjesto gdje je nastalo današnje selo Štitar na Savi. Osim toga ja se pomalo bavim poviješću brodskoga kraja i to na temelju kronika franjevačkog samostana Brod od 8, stoljeća pa na ovamo. Ukoliko tamo nešto nađem o tvom selu, jasno je da ću ti napisati. Ja sam par puta iz Broda vozio u Našice preko Čaglina, tako da mi i taj dio naše lipe Slavonije nije potpuno nepoznat. Žao mi je da se Vlatkovac raseljava. To je nažalost sudbina dosta naših slavonskih sela. Eto, dragi moj Slavonac, još ti jednom zahvaljujem, radujem se što smo se sreli i puno te i srdačno pozdravljam!
Fala ti, bajo moj, na lipoj pjesmi. Eto baš mi je za rođendan bijo jedan župnik iz tvog grada, moj prijatelj, pa smo divanili i o mom župniku i tvom stricu. Jako fali čitavu familiju. Svaka čast! Ja i dalje tragam za Valtkovcem; noćas sam ga vidijo priko satelita. Lipu ti nedilju želim i puno te, nako široko slavonski, pozdravljam!
Evo, baš sada na poslu malo razgovaramo o selima i našim korijenima i tako sam otišla malo pogledati dali ima nešto na net-u o Starom Zdenkovcu, kakva sličica ili barem nešto i ugodno sam se iznenadila kad sam naišla na ovaj blog. Ja sam nešto mlađa i već dugo nisam tamo bila, ali uvijek se Kneževca, Vlatkovca, Zdenkovca, Mokreša, Rozmajerovca... sjetim sa smješkom na licu. Sjetim se kako je izgledalo prije i kako polako propadaju. U Zdenkovcu živi još moja teta i strina, u Vlatkovcu bakina sestra, iz Rozmajerovca su mi baka i djed koji već dugo nisu tamo, ostala je samo ujina. Uglavnom imam još gdje otiči, ali nikako naći vremena, novaca i u zadnje vrijeme idem tamo samo na sprovode, nažalost. Imam neke sličice Zdenkovca od prošle godine, a kad cu ici slijedeci put poslikat cu malo i Vlatkovac, pa da barem malo obnoviš sječanja. To nece biti uskoro, ali mislit cu na to.
Pa disi, bajo, zašutio si?! Ta nisi valda tako dugo na odmoru, nisi ti valda učitelj. Ajde napiši nješta, već dugo nisi. Lipu ti nedilju želim i puno te pozdravljam!
@Lidija: Drago mi je da si našla nešto blizu svojeg sela. Iz Vlatkovca sad redovno idu u Zdenkovac u trgovinu na pivo i po ostale sitnice (nadam se da znaš gdje se nalazi ta trgovina. Dali si pronašla prezime bakine sestre, ako ne mora da sam propustio. Što se tiče slika, meni netrebaju, jer ja sam skorom redovno u Vlatkovcu, samo nemam neki fotić da to ovjekovjećim, nadam se da ću nešto učiniti uskoro. Želja mi je da malo prošetam po tim selima koje nabrajaš i da nešto iz te okolice ostavimo za budučnost.
@baća Iva: Dišem, još i te kako, punim plućima, ali mi je ponestalo inspiracije. Uskoro se vraćam na kratko u Staro selo, pa ću tebi i našoj dragoj Lidiji nešto ostaviti da vidire taj kraj.
Dobro znam tu trgovinu, jedino što neznam dali još uvijek Vijeko radi tamo. U crkvi sam isto bila često sa mojom tetom Mirom. Teško mi je ići tamo jer na groblju između Vlatkovca i Zdenkovca stanuju meni jako dragi ljudi, moj striko, a od nedavno moja baka i moj drugi stric. Lijepo je u tom kraju, meni možda više nego ljudima tamo, jer je njima to svakodnevica. Kako bi samo htjela prošetati onim brdima iznad škole u Zdenkovcu, putem koji ide prema Granicama. Tamo sam s bakom brala razno bilje, a da ne pričam o kupinama, nigdje nisu bolje. Cesta prema Rozmajerovcu daje opet sasvim drugu sliku, sa desne strane šuma, s lijeve polja, a ponekad na livadi pokraj šume izađe jelen, a još češće divlji zec. Kada bi barem mogla vratiti vrijeme i još jednom prošetati do bake u Rozmajerovac, otici do ribnjaka, jesti kajmak iz tegli gdje je baka kiselila mlijeko, pa vrganje koje je djed nabrao u šumi, sjediti na klupici u dvorištu kuće gdje se znala okupiti sva rodbina... Što bi dala da još jednom zaspim na garaži, ispod zvijezda.
Draga Lidija. Imamo vrlo slične uspomene samo što su moje puno starije. Znas po cemu znam? U moje vrijeme nisu, u tom kraju, postojale GARAŽE. Postojali su pljevnjaci, štagljevi,ambari.... Lijepi pozdrav svima skupa iz nase lijepe Slavonije. Ima nas puno koji živimo od lijepih uspomena, zar ne?

čet - 22.06.2006

VLATKOVAC

Područje na kojem se danas nalazi selo Vlatkovac u brončano doba bilo je naseljeno. O tome nam dokazuje iskopani nalazi prilikom kopanja temelja za jedan objekat 1987 godine.

Naravno da je vjerojatno da se intenzitet življenja nastavio na ovom području, jer u selu Rozmajerovac sjevreno od sela Vlatkovac pronađeni su gotički kameni fragmenti koji upučuji na tragove sredovjekovne crkve.

U novije vrijeme veleposjednik grof Turković vlasnik Kutjeva i Ljeskovice imao je posjede i na tom području. U to vrijeme je na svom posjedu iskorištavao šumu i rudno blago. Na tom područji imao je i rudnik ugljena koji je do prošlog stolječa bio u esplotaciji. Za potrebe ekspotacije rudnika i šume početkom prošlog stolječa počeli su se doseljavali: njemaci, primoraci, kordinaši, pemaci, galicijani, slovaci i mađari. Evo nekih prezimena koja se spominji kao prva u Vlatkovcu: Hrha, Kašuba, Mikolčić, Rekaš, Škrbina, Poje, Somunja, Kajzer, Maznik, Lemeš, Lovrenčić, Ritinger, Voldin, Wolf, Bartolan, Nemec i Saly.

Za transport trupaca postavljena je pruga od Kamenice do Čaglina, a na „sedmom“ bila je skretnica (veksli), na tom mjestu se pruga razdvajala za Čaglin i Dobrogošče. Na održavanju pruge bio je „šef“ Kohut. Na na održavanju pruge radili su  predradnici: Ivan Mikolčić, Jozo Kajzer, Stevo Jačimović.

Jedan dio ljudi jekirijali s konjima, vukli su klade, jedni su rušili šuma i to ručno testerama i sjekitama, drveća si bila ogromna i debela.

Naselja koja su osnivali doseljenici na iskrčenom području uz tu prugu nazvana su po Turkovićevoj djeci: Zdenkovac (Zdenko), Darkovac (Darko) i Vlatkovac (Vlatko).

Vlatkovac se počeo naseljavati južnije od pruge na području koje je nazvano Staro Selo, a poslje je naseljvan kraj uz samu prugu u Gornji kraj, Primorski kraj i Stijičev kraj.



PA GDJE SI DA NISI OTIŠO U SELO???
hvala ti na riječima ohrabrenja i potpori drago mi je da si tu.
Željela bih uputiti dobronamjernu kritiku. Naime, koliko se ja sjećam, nije se zvao STRIČEV kraj. Ispravno bi bilo STIJIĆEV KRAJ. Taj dio Vlatkovca naselili su MRŠIĆI kojima je bio nadimak STIJIĆI. Pošto je bilo više obitelji s istim prezimenom (ne znači da su bili u rodbinskoj vezi), svaka obitelj je imala svoj nadimak kao znak raspoznavanja. Ako nisam u pravu, ispravite me jer bih voljela doznati što više istinitih podataka. Pozdrav.
Nadan se da si nam dobro Marice M. Kritika je na mjestu, a i tvoje je sjećanje dobro, a ja sam kod prepisivanja iz jedne bilježnice krivo prepisao. Nadam se da je sad sve u redu s nadimkom. Budi nam dobra i zdrava. Molimo se za tvoje zdravlje i tvoj dolazak. Do viđenja.
DRAGO MI JE DA SAM DOBILA ODGOVOR NA SVOJU PRIMJEDBU. VIDIM, NISI SE NASAO POVRIJEĐEN I TO MI JE JAKO DRAGO. CIJENIM LJUDE KOJI PRIZNAJU SVOJ PROPUST. MENI JE NAJVAŽNIJE DA PROCITAM NESTO O SVOM SELU. SVAKA INFORMACIJA MI JE SNAGA ZA DALJE. MOŽDA JE TO NEKOME SMIJEŠNO, ALI MI KOJI SMO DALEKO ŽIVIMO OD LIJEPIH USPOMENA IZ PROŠLOSTI. MOJE USPOMENE SU PREKRASNE. SVAKOM DJETEU BIH POŽELJELA SVOJE DJETINJSTVO. JAVLJAT ĆU SE KADA BUDEM MOGLA BEZ OBZIRA DA LI SAM ANICA, MARICA, ANA, KATA, DRAGA, DUBRAVKA. MA, ZAR JE TO BITNO? SVIMA POZDRAV I SVAKO DOBRO.
Svi smo mi daleko, a ako nam je to u našim srcima, onda smo blizu. I ja sam daleko od Vlatkovca, a nisam ni rođen u njemu, ali sam "došljo" kojeg srce vuče u njega. Sljedeći put ću kad ga posjetim doneti ću ti "darak" u pisamom obliku. Čuvaj nam se, Bog bio s tobom.
Danas sam posebno sretna jer sam vidjela da su se javili i neki novi ljudi koji imaju veze s VLATKOVCEM: Kristini-maloj Slavonki- se najljepše zahvaljujem na uzvraćenoj čestitci jer za iskrene i dobre želje, nikada nije kasno. Čitajući nove tekstove vidim da nisam jedina koju muči nostalgija. Iskreno se nadam da ću ove godine uspjeti doći u Vlatkovac u kojem nisam bila od 1999. god. Zapravo, samo sam posjetila nekoliko rođaka, gorko plakala i vratila se ovdje gdje sada živim. Želim doći u moje selo, posjetiti neka mjesta iz moga djetinjstva, pomoliti se na grobovima mojih pokojnih rođaka i vidjeti one koji žive u selu. Zapravo, niti ne znam koliko ljudi ima koje ja poznajem. Nema veze, doći ću udahnuti svježeg zraka, "napuniti baterije" i krenuti dalje. Sada želim uputiti tople pozdrave svima kojima Vlatkovac nešto znači. Posebno pozdravljam moju sestričnu Katu Pavlović, šogora Milu, nihove kćeri, zetove i unučad. Dragi ljudi, javljajte se i bit će nam lakše. E, da. Pokušat ću saznati što je s Hormotovom kućom. Želim vam svako dobro, prije svega mir u duši.
Dragi ljudi, dobar vam dan. Radujem se što nas je sve više. Na žalost, najmanje se javljaju oni koji žive u Vlatkovcu. Oni bi nam trebali dati svježe informacije i tada bismo više znali što nam se događa u rodnom kraju. Obzirom da sam ja generacija 50.-ih godina prošlog stoljeća i pamtim naše selo od 1958.godine, jako me interesira da li je išta ostalo od nekadašnjih običaja!? Kirvaj- da li se i dalje slavi na onaj način kao nekada? Da li postoje nedjeljne seoske zabave gdje se druže i stari i mladi? Eto, vidite da sam vremešna. Znam da se puno toga promijenilo, no voljela bih znati kako živi moja generacija i da li njeguju tradiciju rodnog kraja? Može li mi netko o tome išta reći!? Svima skupa veliki pozdrav, do slijedećeg javljanja.
PA, KIRVAJ SE JOŠ SLAVI, ALI BEZ ZABAVE. NEDJELJNE SEOSKE ZABAVE NEMA, NI SLUČAJNO. SVI SU SE ZATVORILI U SEBE. ONO MALO LJUDI ŠTO JE OSTALO NEKAKO SU ZATVORENI, SVATKO ZA SEBE. ČEKAJU SVOJU DJECU I UNUKE . IMA MALA KAPELA NA RAMPI I MISA JE SAMO NA KIRVAJ.ŠKOLA JE ZATVORENA, A IGRALIŠTE ZAPUŠTENO. POLA KUĆA U SELU JE PORUŠENO OD STAROSTI. JEDINO DOBRO JE ŠTO IMAJU ASFALT, ALI OD ČAGLINA DO KNEŽEVCA JE KALDRMA. LIJEP POZDRAV MA GDJE BILI, POGOTOVO VAMA KOJI SE JAVLJATE DA ZNAM DA VAS IMA !
Hvala na informacijama iako su tužne. Ja se sjećam kirvaja koji su bili SVEČANOST i PONOS cijelog sela. Da, vremena su se promijenila, a ljudi su se uvukli u svoje čahure. U razgovoru s nekim ljudima koji su porijeklom iz Vlatkovca, saznala sam da bi ponekad otišli u selo, naročito kada je kirvaj, ali im je problem što nemaju gdje prespavati. Interesira me da li u Vlatkovcu (ili negdje u bližoj okolici) postoji mogućnost najma soba za noćenje?! Razmišljala sam i o mogućnosti da mi "iseljenici" organiziramo susret za jedan kirvaj. Naravno, trebala bi nam podrška svih koji žive u selu. Pretpostavljam da zgrada škole nije u funkciji, pa sam razmišljala o velikom šatoru. Bilo bi dobro da svatko da svoj prijedlog pa da vidimo da li je to moguće realizirati. Za sada, toliko. Biti će mi drago ako još netko dijeli moje mišljenje. Do vašeg javljanja, svima topli pozdrav i svako dobro. Mir s vama.
Mislim da to nije baš moguće. Možda u Čaglinu? Ali trebalo bi se propitati. Bilo bi lijepo opet vidjeti sve one mile i drage ljude, sjetiti se djetinjstva, iako smo svi sada ljudi, ali bilo bi lijepo da znamo jedni za druge. Da ne zaboravimo tko smo i odakle, a uspjeh u životu je individualan. Bilo bi lijepo vidjeti i kako se tko snašao u životu. Nekako u posljednje vrijeme sve više mi se vraćaju slike, i hvata me nostalgija, iako ne mogu reći da sam baš bila najsretnija dok sam tamo bila. Valjda s vremenom čovjek potisne ono loše, a ostaje ono lijepo. Voljela bi znati što je sa Jasnom, Anom, Maricom, Sanjom, Anicom, Maricom, Katicom, Nadom, Milanom, Ivom, Zdravkom i mnogima drugima, kojih se sjećam, ali kao djece. Voljela bi ih vidjeti i čuti se s njima. Možda jednog dana... Nikad se ne zna!
Za sada toliko. Lijep pozdrav, svako dobro i čuvao Vas Bog sve koliko god vas ima.

U srcu mi slika osta, cesta bijela i red kuća , ko ovčice bijele, kad god se ja vratim, u zagrljaj me prime, ja sam sad jako daleko, ali svako veče opet se vratim i u snovima trčim po selu svog djetinjstva, a to je tako daleko i ne moguće, znam da ću jednom opet ja u svoje selo doći, možda selom proći, a uspomene ma koliko daleke bile opet će se osvježiti pa ću ja daleko od svog sela moći živjeti. teško mi je u duši, a ne mogu si pomoći. Zato sam sretna kad sam otkrila ovaj blog, znam da vas još ima koji niste svoje korjene zaboravili, koji se još sjećate ljepote i bezbrižnosti seoskog života i djetinjstva. Lijep pozdrav
SRETNO VAM VALENTINOVO!!!! SVIM VALENTINAMA SRETAN IMENDAN!!!
Dragi forumaši, Vlatkovčani moji. Sretna sam što se javljate i na taj način jedni druge tješimo i razmjenjujemo informacije. Saznali smo što je s kućom pok. Hormota. Lijepo je čuti da se netko želi vratiti u svoj zavičaj. Moja rodna juća još postoji, no vlasnik je netko drugi. Koliko znam, kuća je u jadnom stanju jer, valjda, nikome ne treba. Za sebe znam da se neću vratiti živjeti u Vlatkovac, ali ga jako želim posjetiti i nadam se da ću to učiniti tokom ove godine. Zaista mi je žao što u okolici nema seoskog turizma jer mislim da taj kraj ima potencijala. Sigurna sam da će se to jednog dana ostvariti, ali... ja to neću dočekati. Hvala na čestitci za Valentinovo. Bilo bi predivno kada bi svaki dan pokazivali koliko se volimo. Eto, dragi moji ljudi, veliki pozdrav i svi koji imate potrebu, javite se. Svima, svako dobro i mir u duši.
Baš sam sretna što ste mi odgovorili. Lijepo je što smo u kontaktu. Ni ja se ne bih baš vratila živjeti tamo,ali mi je uvijek drago čuti o mom Vlatkovcu i sresti ljude iz mog kraja. Vežu nas uspomene, ali to je sreća. Što bi čovjek bez njih?
Pa lijepo se sjetiti onog vremena, ali to je prošlost, ni tamo nije više kako je bilo, jer modernizacija je sve promjenila. Ipak, što više vremena prolazi, sve mi se nekako draže prisjetiti onih dragih ljudi koje i danas nosim u srcu. Svako dobri i mir u duši , također i Vama i svim forumašima!
JOŠ KAD OČI JA ZATVORIM, SVOJIM SELOM TRČIM. KAD GOD SE PROBUDIM, SHVATIM DA SAMO SANJAM I TUGA MI SRCE PARA, KAKO DA SE OPET VRATIM? ČEŽNJA ME TAMO VUČE, DO RODNOG SELA DO STARE KUĆE. GDJE JE MOJE MJESTO, GDJE JE MOJ KRAJ? SADA KAD JE ŽIVOT NA ZALAZU, KAO SUNCE VRATILA BIH SE I SMIRILO BI SE MOJE SRCE, ALI TO JE SAMO PUSTA ŽELJA, OSTVARITI SE NEĆE. JER ONAJ ZBOG KOGA ME SRCE TAMO VUČE VEĆ DUGO NI NE POMIŠLJA NA MENE, NE. ZATO SVIMA VAMA KOJI STE SRETNIJE SUDBINE, ŽELIM VAM DA SE NE ODVAJATE I NE ODETE DALJE, PRAVA SREĆA JE TU U RODNOM KRAJU I SRCU!!!!
Lijep pozdrav forumašima, mojim Vlatkovčanima!
Nisam dugo bila u Vlatkovcu. Sad sam opet u pripremama da ga posjetim. Još mi je pred očima i u srcu. Malo moje, drago selo. Život nas je sve ponio svojim putem, ali drago mi je da nas još sve veže uspomena na djetinjstvo i predivne i lijepe trenutke provedene uz Lonđu, na paši s kravama, na sanjkanje na brdu kod babe Slavekovice. Sjećam se majstora Bore i tete Dragice. Nema ih više među nama, ali još su živi sve dok ih se sjećamo. Lijep pozdrav svim mojim Vlatkovčanima ma gdje bili

Halo, forumašice LONĐA I ČEŽNJA!!! Znam da je danas težak kišni dan (kod mene na MORU) i takvo vrijeme izaziva sjetu. Cure moje, uspomene su nešto što nas prati tijekom cijeloga života. Nemojte dozvoliti da vas bacaju u tugaljiva raspoloženja. Imam i ja takvih faza i to me užasno iscrpljuje. Pokušavam se kontrolirati na taj način što sam si dala zadatak da odem u Vlatkovac i smirim čežnju za rodnim krajem. Ne znam kada će to biti, ali znam da živim za taj dan. ČEŽNJA vjeruje da ju je ONAJ zaboravio. Ma, nije! Samo ste krenuli različitim putevima. Vjeruj mi, sigurno je tako moralo biti jer se NIŠTA ne događa bez razloga. Drage moje, nećemo plakati. Ne znam da li ste pročitale moje pjesme posvećene Vlatkovcu. Vidite da ga obožavam i kada se nađem u problemima, misli odlutaju u moje selo. Želim vam svako dobro, mir u duši i jedva čekam da se javite. Pozdrav svima skupa.
AKO ČEŽNJA JOŠ MISLI NA NEKOGA ONDA NIJE DAVNO KAKO JE OTIŠLA PA NEKA NE GUBI VJERU I NADU. HVALA TEBI NA MORU, UTJEŠILA SI ME SVOJIM OPTRIMIZMOM. ZNAČI TAKO LIJEČIŠ NOSTALGIJU? POSJETOM U RODNI KRAJ? TAKO ĆU I SAMA, ALI NEMAM NIKOGA TAMO MEĐU ŽIVIMA. POSJETIM GROBOVE, POMOLIM SE. VOLJELA BIH KAD BI NEKOGA MOGLA SRESTI I POPRIČATI O SVEMU ŠTO JE BILO, A KAKO JE SADA. ZA SADA MORAM SE UTJEŠITI MAKAR OVIM MALIM KONTAKTOM SA SVOJIM VLATKOVČANIMA. POZDRAVLJAM VAS I ČEKAM DA SE JAVITE!
Draga moja. Ako sam te uspjela bar malo razvedriti, neizmjerno sam sretna. Naslućujem da smo generacijski jako daleko ali to ne bi trebao biti nedostatak. Naime, ti si pametna i mlada, a ja sam baka sa životnim iskustvom iz kojega sam puno toga naučila. Znam da je najlakše rjršavati tuđe probleme, ali kada trebamo riješiti svoje shvatimo da je to jako teško. Najteže je riješiti emotivne stvari jer smo na tom polju neobjektivni i zato je mudro poslušati savjet nepristrane osobe, tj. nekoga tko ne gleda našu situaciju kroz "ružičaste naočale". Vjeruj mi - pozitivno razmišljanje, čini čuda. Sve će se lakše riješiti ako se smješiš i onda kada ti se ne smije. Zapamti: ako voliš sama sebe, voljet će te i drugi. Svakome pruži šansu, ali traži da te ljudi cijene, jer sigurno imaš kvalitete koje, možda, netko ne primjećuje. Ako je tako, ne čekaj da to netko primjeti nego jasno reci da očekuješ da te cijene jer ti to zaslužuješ. Naravno, dopusti da i tebi ukažu na tvoje nedostatke jer nitko nije idealan.Do ponedjeljka, pozdrav svima od bake s MORA.
NI NE ZNATE KOLIKO ME JE RAZVEDRIO VAŠ GLAS. HVALA NA OVIM RJEČIMA. IMAM OSJEĆAJ DA SE POZNAJEMO. KAKO TO DA STE ZAVRŠILI TAKO DALEKO? ONE PJESME OBJAVLJENE NA BLOGU SU MI PREKRASNE. IAKO AMATERSKE PRAVO SU IZ DUŠE ISKRENE. TOLIKO ZA SADA,LIJEP POZDRAV. ŽELJNO ČEKAM DA SE JAVITE.
Pozdrav svima. Utorak je, ponovno kiši i jugo nepovoljno djeluje na nas slabijeg zdravlja. Nije lako, ali se ne smijemo predati.Ja sam jako sretna jer mi se javlja forumašica koja kaže da sam je razvedrila.Znači, učinila sam dobro djelo i zbog toga sam zadovoljna i lakše ću "odraditi" današnji da. Draga moja, MORE su izabrali moji roditelji.Zapravo, moj pok. tata je imao primorske korijene, ali je kao dijete s roditeljima došao u Slavoniju.Međutim, 1958.god. moji roditelji donose odluku da napuste ravnicu i vrate se na kamen.Moja pok. majka i brat (tada je imao 11 god), teška srca su napustili selo, a ja sam bila premala da bih to razumjela. Činjenica je da je rodni kraj ostao duboko u meni jer sam do kraja srednje škole redovito preko školskih praznika odlazila k babi i didi i tamo uživala.Godine su prolazile, život se gradio na MORU, rođaci u Vlatkovcu su počeli umirati i sa svakim od njih otišao je dio mene, a oni mlađi su se raselili Lijepom našom, neki u Austriju,Njemačku, a neki čak u Australiju.Pokušavamo biti u kontaktu, ali se slabo viđamo.Nažalost!Planiramo susret,ali još nismo razradili detalje.Eto,ja živim za taj dan.Mislim da bi mi jedan dan u Vlatkovcu dao snagu za godinu dana života.Dragi moji,svagdje je lijepo ako imaš svoju obitelj,ali nostalgija za rodnim krajem ostaje vječno u srcu.Pišite,bit će lakše kada podijelimo razmišljanjaVeliki pozdrav svima skupa.
LIJEPO JE ŠTO STE TAKO VEZANI ZA VLATKOVAC SAMO ZBOG POSJETA BAKI I DJEDU. ONDA MOŽETE RAZUMJETI NAS KOJI SMO TAMO ŽIVJELI 15 GODINA. TAKO I MENI NIJE LAKO. SVI SU POUMIRALI I NE MOŽE SE VRATITI SAT UNATRAG. ŽAO MI JE ŠTO NISAM VIŠE DOLAZILA. NISAM TAKO DALEKO, ALI NE ZNAMO CIJENITI JEDNI DRUGE DOK SMO TU, NA ZEMKLJI. NAŽALOST, KADA SE SJETIMO NEŠTO PROMIJENITI, VEĆ JE KASNO. DA, I JA IMAM OBITELJ I SRETNA SAM S NJIMA, ALI NOSTALGIJA ME VUČE. SVE ČEŠĆE RAZMIŠLJAM O SVOM MALOM SELU I SVOJIM PRIJATELJIMA IZ DJETINJSTVA. GDJE SU? KAKO ŽIVE? A NE MOGU DOPRIJETI DO NIKOGA OD NJIH, ŽENSKE SE POUDALE I PROMIJENILE PREZIMENA, A VJEROJATNO I RASELILI PO CIJELOJ HRVATSKOJ. TAKO SE SADA NADAM DA ĆE MOŽDA NETKO OD NJIH IPAK ČUTI ZA OVAJ NAČIN KOMUNIKACIJE PA SE MOŽDA I "NAĐEMO". LIJEP POZDRAV I SVAKO DOBRO.
Dobro jutro i svako dobro svima ljudima dobre volje, a posebno mojima Vlatkovčanima, ma gdje bili.Dan mi je počeo lijepo jer mi je u 5,30h stigao SMS iz Australije. Javila mi se sestrična, kaže da je o.k. i odmah mi je toplo oko srca. Draga moja, forumašice. Normalno je da s godinama raste nostalgija. Iz osobnog iskustva ću ti reći da se čežnja za rodnim krajem povećeva kada u osobnom životu imaš probleme i misliš da ih je nemoguće savladati. Prošla sam i takav period. Žao mi je što u to vrijeme nisam mogla u Vlatkovac da se riješim bar dijela tuge. Ako možeš, ako imaš sreću da s nekim najbližim (bilo bi idealno da je to tvoj SUPRUG) odeš u selo. (ako misliš da bi ti bilo lakše, idi SAMA) Odi na groblje,zapali svijeću i,ako ti se plače-PLAČI. Vidim da želiš čuti nešto o osobama iz tvoga djetinjstva. Čini mi se da svi imaju životne brige i nemaju vremena ni zašta drugo. Šteta, jer život prolazi i neke stvari je ne moguće obnoviti. Pkušavam preko rođaka i poznanika saznati o ljudima iz moje mladosti i dosta toga sam saznala. Tebi, od srca želim da ti se javi netko iz tvoje generacije i da se prisjetite djetinjstva.Mene fascinira da je blog o Vlatkovcu pokrenuo čovjek koji NIJE tamo rođen.Ja sam mu beskrajno zahvalna i žao mi je što se ne javlja češće. Draga moja, uživaj u svakom danu i ne gubi nadu. Svima skupa topli pozdrav,svako dobro i mir u duši.
Kako sam sretna. Čim sam otišla na internet, pogledam stranicu i nađem odgovor. Hvala! Kao da mi stavljate melem na ranu. Kako je moguće da e netko razumije tako dobro, a tako je daleko? Svejedno, sretna sam zbog toga. Iz vas govori veliko životno iskustvo i mudrost. Sretni su vaši bližnji, suprug, djeca i unučad što vas imaju.Obično su ljudi zatvoreni u sebe, a pogotovo ne žele savjetom nekoga usmjeriti pa i pomoći mu na taj način. Za sada toliko. Puno pozdrava i svako dobro!
Dobro ti jutro, draga moja. Nadam se da si bolje i da imaš osmjeh na licu. Hvala ti na komplimentima koje si mi uputili. Ja sam najobičnija supruga, majka jednom sinu,svekrva i baka predivnoj unučici i svoj život posvećujem njima jer su mi oni daju snagu za svaki novi dan. Naravno, ima svakakvih situacija, ali to je sve ŽIVOT. Najvažnije je da sam spoznala da je tolerancija u svemu najvažnija. Sigurno znaš onu poslovicu:STRPLJEN - SPAŠEN. Istina, ali pazi da se ne dogodi "strpljen-spašen i UPROPAŠTEN". Želim te upozoriti da ipak mora postojati nekakva granica do koje čovjek dozvoljava da netko zlorabi njegovu fleksibilnost. Inače, kod mene već 2 dana ne pada kiša i ovo malo Sunca jako godi. Ako ovako nastavi, još desetak dana i mi imamo proljeće u pravom smislu riječi. Svima skupa, POZDRAV i bilo bi lijepo da nam se javi Kristina i kaže što je novo u našem VLATKOVCU. Želim vam mir u duši i puno zdravlja.
Da, i sama sam spoznala vašu uzrečicu, strpljen spašen. Čovjek je sretan gdje god je, ako ima obitelj, i to je istina. Jer na kraju krajeva, živiš za njih i kroz njih. Voljela bih doživjeti da budem baka, svekrva i punica, da mogu pružiti svu ljubav koju osjećam njima. Ljubav koju sam tražila kao dijete, a nisam je dobila. Ljubav koju sam našla tek kad sam rodila svoju djecu. Žao mi je što, možda zbog toga nisam izgradila bolji i bliskiji odnos sa svekrvom, ali sada je kasno, jer ona je pokojna. Nadam se da se lijepo slažu mladi s vama i da nisu neka sebična stvorenja, te da vam starost radi toga nije tužna. I kod nas u unutrašnjosti je toplo i ne kiši. Za sada toliko. Lijep pozdrav i svako dobro! Željno čekam vijest od Vas.
Dobar dan, dragi Vlatkovčani. Kod mene je kiša koja je pokvarila jučerašnji ugođaj. Draga moja,forumašice želim ti reći da vrijeme prolazi jako brzo i sigurna sam da će ti se ostvariti VEĆINA tvojih želja. Moraš znati da SVE želje nikada nije moguće ostvariti i čovjek mora biti sretan da se ostvari ono NAJBITNIJE. Predivno je imati obitelj u kojoj vlada harmonija. obitelj u kojoj članovi mogu uvijek računati jedni na druge. Na žalost, takvih je obitelji sve manje i to samo zato jer smo svi "pametni" i ne želimo priznati da uz vrline imamo i mane. Moji mladi ne žive sa mnom i mojim mužem u zajedničkom domaćinstvu. Redovito se posjećujemo i imamo korektan odnos. Naravno, oni žive puno drugačije od nas. Ja, kao roditelj imam obavezu svome sinu reći što mislim o njegovim odlukama, ali to ne znači da on mora prihvatiti moje mišljenje. Nisam pametnija od vas mladih, ali sam bogatija životnim iskustvom. To je škola u kojoj ne dobivaš diplomu bez obzir što si pun znanja. Eto, toliko. Veliki pozdrav i svako dobro svima ljdima dobre volje.
Pa, u pravu ste. Dosta nas košta u životu što ne želimo poslušati savjet starijih. Baš životno iskustvo i je pravo bogatstvo. Život nijeidila. IMA PUNO I LOŠIH TRENUTAKA, ALI JE VAŽNO ZNATI NAĆI IZLAZ I IZ TAKVIH NESRETNIH SITUACIJA. I KOD NAS JE KIŠNO. JA, INAČE SLOMILA RUKU, PA ME PROLJEĆE NE VESELI KAO OBIČNO. VOLIM CVIJEĆE I VRT, A SADA ĆE TO BITI PUNO MANJE NEGO INAČE. LIJEPO JE DA SE SLAŽETE SA SVOJIMA. JA SAM ZAKINUTA ZA TO, JER IH GOTOVO I NISAM IMALA. TOLIKO ZA SADA. LIJEP POZDRAV I SVAKO DOBRO SVIM MOJIM VLATKOVČANIMA, A VAMA MIR I ZDRAVLJE.
Moram ti odmah odgovoriti i reći koliko mi je žao zbog tvoje ozlijede. Potpuno te razumijem jer sam i sama osjetila što znači nemoć i ovisnost o tuđoj pomoći. Uvijek sam imala nekoga kraj sebe, ali sam se osjećala tako bespomoćno i to me je psihički ubijalo. Imala sam osjećaj da sam im svima opterećenje i jedva sam čekala da sve mogu sama rješavati. Čuvaj se i nemoj ništa forsirati da ti se oporavak ne produži. Znaš, ja sam imala 6 operacija i lagala bih kada bih rekla da nemam posljedice. Zapravo, izgubila sam imunitet i jako sam osjetljiva. Između ostalog, muči me više vrsta kostobolje. Ako se dogodi da se neko vrijeme ne javljam, znači da sam spriječena, tj. da ne radim, pa ću se javiti čim budem u mogućnosti. Ipak se raduj proljeću, svome vrtu i cvijeću. I ja to jako volim, ali imam premalo vremena za to zadovoljstvo. Od kada mi je mama umrla (još je svježa rana), naš vrt je izgubio sjaj. Mama je uživala u svakoj stopi zemlje i brinula o svemu. Toliko, do ponedjeljka.Bog s tobom.
Jako mi je žao zbog vaše mame.Vjerujem kako se nije lako rastati od osobe tako važne u životu. Neka vas tješi to što ste je imali kraj sebe. Ja sam, naime pošla iz Vlatkovca u srednju školu s porivom da pokažem DRUGIMA, a ponajviše SEBI kako mogu uspjeti u životu. Iako smo bili siromašni ko crkveni miš, a to je kao da si kugom zaražen, jer svi te gledaju nekako s prijezirom, pronašla sam rodbinu koja mi je potpomogla da se školujem. I tako sam završila srednju školu, a kasnije i faks, jer sam bila među najboljima u srednjoj i našla sam firmu koja me stipendirala. Dobila sam i posao dobar, plaćen. Moj san da postignem nešto u životu ostvaren je. Zaboravila sam teške studentske dane, kada sam svaki slobodan trenutak radila, čistila stubišta, kafiće, peglala u obiteljima...Na žalost, oni koje bi to usrećilo, naglo su se razboljeli i umrli. Ja sada jesam sretna, imam sve, obitelj i kuću i vikendicu na moru, i dobar auto, ali voljela bih da su i oni to doživjeli. Ipak, nadam se da znaju i da se tome raduju. Zato me vuče nostalgija, iako teški ipak su mi dragi trenuci provedeni tamo. Kad i dođem, prožme me bol u srcu i opet se vidim, bosonoga u krpama i zimi u gumenim crnim čizmama.Tamo sam i voljela, a on to nikad nije znao, jer me bilo stid. Onda sam čula komentar, jer je slučajno studirao gdje sam i ja otišla kako njegovi roditelji bolje žele vidjeti rođenog sina mrtvog nego da se nedaj bože spetlja sa mnom. Koliko me to boljelo, ne mogu ni opisati. On je oženjen, ja udana, i nikad ga kasnije nisam vidjela. Zato sam teško podnosila siromaštvo, koje se pretvorilo u sramotu. Cijelo vrijeme školovanja mislila sam na njega, i tek nakon što sam se zaposlila upoznala sam svog supruga, koji mi je zaista dobar, ali nije to ona vatra, kada je dovoljno da ga samo vidiš ili čuješ pa da možeš do sljedećeg slučajnog susreta živjeti od toga. Toliko za sada, draga moja forumašice. Žao mi je što si bila toliko bolesna, i žao mi je što nemaš kod kuće komp, te ako odeš na bolovanje nećemo se čuti. Želim ti svako dobro i molit ću se za tebe.
Dobro jutro i sretan početak novoga radnoga tjedna. I danas sam sretna što sam uspjela doći na posao. Volim svoj posao i žao mi je što ga sve teže obavljam. Draga moja, tvoja životna priča je impresivna. Sve što mogu reći, ČESTITAM. Zaista si borac i samo nastavi tako. Tvoji roditelji te gledaju i ponose se tobom. Nemoj biti žalosna zbog svoga djetinjstva i ne osuđuj roditelje. Sigurna sam da nisu bili sretni što ti i tvoja braća ili sestre (ako ih imaš) živite u teškim uvjetima. To je splet raličitih okolnosti i teško je naći krivca za to. Sigurna sam da ćeš ti svojoj djeci pružiti drugačiji život i poštedjeti ih trauma koje su tebe nemilosrdno šibale. Ja sam imala bezbrižno, skromno djetinjstvo, nježne roditelje i mirnu obitelj. Tatu sam izgubila pred gotovo 18 godina, a mama je usnula prošle godine. Možda čudno zvuči (obzirom na moje godine), osjećem se kao siroče jer odlaskom mojih roditelja izgubila sam osobe koje su me BEZUVJETNO voljele. Ne mogu reći da me muž i sin ne vole. Dapače! Međutim, njihovu ljubav moram zaslužiti, a otac i majka su me voljeli sa mojim manama i vrlinama. Draga, tvoja neostvarena ljubav nije toliko ružna uspomena koliko ti misliš. Zapravo, ti si tužna zbog nečijeg zlog jezika. Neka njima bude na savjesti ta odvratna izjeva! Budi sretna da nisi došla u njihovu obitelj jer te sigurno ne bi cijenili. Bog ti je namijenio drugog čovjeka i potrudi se da ga usrećiš jer ćeš se i ti bolje osjećati. Još jednom, čestitke na tvojoj hrabrosti i budi ponosna na svaku svoju odluku, na svaki svoj čin jer si, zaista, snažna osoba. Želim ti sve ono što si sama želiš i kada god bude prilika, javit ću se. Do slijedećeg javljanja, uživaj u svakom novom danu i u svemu što te okružuje pa čak i onda kada misliš da nije dobro. Vjeruj, dobro je i samo pozitivno razmišljaj. Veliki pozdrav svima mojima VLATKOVČANIMA, ma gdje bili.
Evo, uhvatila sam malo vremena pa se javljam. Draga moja forumašice, ti si sretna. Šta da ja kažem? Otišla sam u grad na školovanje, kod svog oca, koji se rastao od mame. Otišla sam ko sirotinja i ostala sirotinja. Naime, on je radio u Njemačkoj, ali meni je uvijek davao mrvice. I danas, kad sam udana, nemam posao, i živimo dosta skromno. Dok moj otac živi u izobilju. On voli da je BOGAT, a ja SIROMAŠNA. Dakle, meni sudbina nije bila ovako sklona, bez obzira na moj trud i borbu za sve u životu. I , tako ja živim, imam roditelje, ali kao da i nemam. Nije sve u materijalnom davanju, nego i u razumijevanju, u razgovoru.Nemam čak ni to. Zato se moli i zahvaljuj Bogu zasve što imaš. Pozdrav tebi i forumašici na moru.Želim vam svako dobro, a pozdravkljm i sve drage Vlatkovčane.
Dobar dan! Hvala nariječima utjehe! Već sam i prije rekla kako mi djeluju kao melem na ranu. I slažem se, jedini koji te vole bezuvjetno su roditelji. Nekako mi je lakše pri duši kad sam se nekome ispovijedila jer ni moj suprug ne zna sve pojedinosti, a čovjeka to nekako guši, tišti, i osjeti potrebu da izbaci iz sebe ili će puknuti. Danas je opet sunčano i lijepo, pa ne mogu biti tužna, kao po kišnom vremenu koje je samo po sebi sjetno. Nadam se da ćemo se uskoro čuti. Do tada, svako dobro i neka te Bog čuva. Pozdrav svim mojim Vlatkovčanima, ma gdje bili!
Draga moja forumašice. Misliš da si SIROMAŠNA? Ako imaš zdravlje, ti si BOGATA. Još ako imaš donekle skladnu obitelj, ti si SRETNA. Siromašan i nesretan je onaj tko ne želi s tobom podijeliti sve što imaš. Vjerujem da si ti jako razočarana jer je najteže kada nemaš podršku svojih najbližih. Pokušaj se utješiti spoznajom da je nekome puno, puno teže nego tebi. Ne znam tvoju životnu priču, ali znam da se čovjek sam mora hrabriti i vjerovati u bolje sutra. Nije lako...ali ne predaj se. Dragi Bog ponekada zatvori vrata ali otvori prozor. Dobro pogledaj što ti se nudi i polako kreni u bolju budućnost. Želim ti da uspiješ. Pozdrav s MORA.
MOJA ŽIVOTNA PRIČA JE SIGURNO JAKO RUŽNA. NAKON ZAVRŠENE OSNOVNE ŠKOLE OTIŠLA SAM KOD OCA JER SAM DO TADA ŽIVJELA SA MAJKOM. ON ME UZEO JER JE NJEGOVA MAJKA, A MOJA BAKA BILA STARA I BOLESNA TE SE NETKO TREBAO BRINUTI O NJOJ I TAKO JE "UBIO" DVIJE MUHE JEDNIM UDARCEM. MOJA TUGA ŠTO SE RASTAJEM OD GENERACIJE I IDEM U POTPUNO NEPOZNAT GRAD JOŠ SE PRODUBILA. TU ME NIJE DOČEKALO NIŠTA LIJEPO. BAKA, VRT, KUĆA KAKVU DO TADA NISAM VIDJELA, ALI SVE MENI NA VRATU. JEDNA OPRAVA ZA LJETO I ODNOS KAO PREMA SLUŠKINJI I STRANCU. NAKON ZAVRŠENE ŠKOLE NISAM DOBILA POSAO U STRUCI. RADILA SAM RAZNE POSLOVE, ČIŠĆENJE, U POGONIMA SLUŽENJE STARIH I NEMOĆNIH I SLIČNO. UDALA SAM SE I NIŠTA SE NIJE PROMIJENILO. TAKAV ŽIVOT MI JE OSTAVIO TRAGA. FIIČKI SAM STARIJA NEGO PO GODINAMA. SUPRUG JE MISLIO KAKO ĆE IMATI VIŠE KORISTI OD PUNCA U NJEMAČKOJ. ALI FIGU. I SADA MI ČESTO PRIGOVARA I NITI NE KRIJE ŠTO MU JE BILA POBUDA ŽENIDBE. UVRIJEDE I SVAĐA SU SVAKODNEVNE. UTJEHA SU MI DJECA. SRAMOTA ME NEKOME SVE PRIZNATI JER SAM POGRIJEŠILA I TAJ JEDAN ŽIVOT NEKAKO PROIGRALA. POGRIJEŠIH I ODVEM MUŽA KOD MAME, A TO JE SAMO JOŠ JEDAN RAZLOG VIŠE NJEMU DA ME KINJI I OMALOVAŽAVA. ŽIVIM U KUĆICI, RECIMO BOLJOJ SEOSKOJ, DOK MI OTAC ŽIVI U DVOKATNICI SA MODERNIM NAMJEŠTAJEM I MIJENJA AUTE KO LUD. OD MENE OČEKUJE DA MU SE DIVIM. DA IMAM ZDRAVLJE ZA SADA, ALI MISLIM DA SAM BLIZU DA PUKNEM. SVI VOLIMO IMATI MALO VIŠE OD OSNOVNOG, A NE MISLITI KOLIKO TI JOŠ OSTAJE DO KRAJA MJESECA. SLUČAQJNO SAM OTKRILA OVU STRANICU I VIDIM DA IMA JOŠ ONIH KOJI TE RAZMIJU IMA DOBRIH DUŠA KOJE TI NESEBIČNO POKLANJAJU LJUBAV, PAŽNJU, RAZUMIJEVANJE. HVALA NA TOME! DRAGA MOJA FORUMAŠICE S MORA NEKA TE DRAGI BOG ČUVA I PRATI U ŽIVOTU. A SVIM MOJIM VLATKOVČANIMA SRDAČAN POZDRAV
Dobro jutro, svima skupa, posebno forumašici nevesele životne priče. Zaista je tužno kako se sudbina s nekim poigra. Zapravo, ne znam što reći osim da TI nisi nizašta kriva. Valjda ti je suđeno da da se boriš s mnogobrojnim nedaćama.Zapravo, roditelji su se razveli.Bolje i to nego da su skupa s djecom živjeli u paklu.Razvod je najbolje rješenje ako su roditelji dovoljno kulturni da zadrže civilizirani oddnos-naravno, zbog djece. Tvoj otac je, bez uvrede, nezrela osoba. Nikoga ne osuđujem jer za to treba znati puno više detalja.Ljuti me tvoj nezahvalni muž.Zar ga nije sram?Oženio se iz interesa!???Da! To mu je lakše nego zasukati rukave i uhvatiti se u koštac sa životom i brinuti o obitelji. Ako zna prigovarati, zašto je išao kod TVOJE mame? Da je čvrstog karaktera i da se želi žrtvovati za obitelj,ne bi prigovarao nego bi našao način da usreći svoju obitelj. Eto, rekoh svoje mišljenje na osnovu tvoje priče. Dakako, trebalo bi čuti i priče svih ostalih članova koji su vezani uz tvoj život.Draga moja, očito je život ostavio trag na tebi, ali nemoj klonuti duhom. Svakog jutra kada se probudiš, zahvali Bogu na novom danu i zamoli snagu za dalje. Bori se za sebe i svoju djecu. Znam da nije lako jer nisi u radnom odnosu, ali ipak ne dozvoli da te netko omalovažava ako svoje obaveze kćerke, supruge i majke izvršavaš kako treba. Učini sve da ti savjest bude čista jer je tako puno lakše živjeti. Slažem se s tobom da je teško živjeti "NA KNAP". Međutim, to je današnjica većine stanovništva. Za danas, toliko. Sve vas skupa puno pozdravljam, molim se za vas i vjerujem da će doći neka bolja vremena. Zdravlje i mir u duši i najveće je bogatsvo. Pozdrav s MORA.
KAKO SAM TUŽNA ZBOG PRIČE "NOVE FORUMAŠICE" DRAGA STISNI ZUBE I POKUŠAJ NEKAKO PROPLIVATI KROZ ŽIVOT. MOŽDA ĆEŠ SRETNIJA BITI KROZ DJECU. DRAGA FORUMAŠICE S MORA, NAMA TE POSLAO SAM BOG. MENI SE UVIJEK ČINILO KAKO SAM NAJNESRETNIJE BIĆE NA PLANETI, KAD TAMO EVO TI TEŠKOG ŽIVOTA. IAKO SAM IŠLA KROZ DUGAČAK TUNEL NA KRAJU SAM DOSPJELA DO SVJETLA. NA ŽALOST NEKI NE USPIJU DOPRIJETI DO NJEGA. JUTROS SE POMOLIM ZA TEBE, DA SI MOGLA DIĆI NA POSAO. OVIH ŠPAR DANA DALA SI MI NEKU VOLJU, SNAGU I VJERU U BOLJE SUTRA. NEDOSTAJAT ĆE MI AKO JEDNOM PRESTANE. IPAK ČESTO ĆU POMISLITI NA TEBE. USKORO ĆU POĆI U NAŠ VLATKOVAC, ALI NEKAKO RASTEREĆENA, BEZ TERETA NA DUŠI. OTVORILA SI MI OČI I VIDIM DA SE NE TREBAM STIDJETI SIROMAŠTVA KOJE SAM TAMO PROŽIVJELA. TO JE SUDBINA. NEĆU SKRIVATI POGLED KAO DA SAM NEŠTO KRIVA. I ZATO TI DRAGA MOJA HVALA. POZDRAVIT ĆU POLJA, LONĐU, RAMPU, PA I GROBLJE A I ZAPALIT ĆU DVIJE TRI SVIJEĆE ZA TVOJE POKOJNE. ZA SADA TOLIKO. NEKA TE ČUVA DRAGI BOG I SVAKO DOBRO.
Cure moje, drage moje Vlatkovčanke! Jako me raduje što možemo komunicirati na ovaj način. Znam da nam svima treba riječ ohrabrenja jer se čovjek, ponekada, nađe u situacija kada misli da je sve "crno". Život piše svakojake priče. Draga moja. Materijalno siromaštvo je teško, ali nije sramotno. Ponosno digni glavu i svakome bez srama pogledaj u oči. Neka se srame oni koji su te povrijedili!!! Odi u Vlatkovac, otiđi na groblje i svima sve oprosti i osjetit ćeš olakšanje. Ako možeš, zapali 1 svijeću u ime svih nas koji ne možemo biti tamo gdje želimo. Jedna svijeća je dosta jer i Dragi Bog voli skromnost. Hvala ti, unaprijed! Teško mi je išta planirati ali se nadam da ću tokom ove godine otići u naše selo. Cure moje! Glavu gore, vedri pogled i osmjeh na lice ... I kada je loše, recite da je DOBRO, jer od lošega ima još GORE. Lijepo mi je s vama i javljat ću se dok god budem mogla. Budite vesele i ne klonite duhom. Pozdrav vama i svima ljudima dobre volje. Svako dobro i puno Božje milosti onome tko je napravio ovaj blog. Javit ću se.
Dragi moji, svi skupa. Vidimo, zima nam se vratila. Kod mene je bura, ma što bura, ovo je BURETINA. U zaleđu sigurno pada snijeg jer kod nas sipi kišica, a to je snijeg koji nam donosi bura. Kako ste, moje drage forumašice? Od srca vam želim sve što i sebi želim. Čuvajte se i hrabro naprijed. Veliki pozdrav, svima skupa.
DOBAR DAN! EVO DOŠLA SAM SA KONTROLE I PONOVNO MI DALI GIPS. UF! VEĆ MI JE TEŠKO DRŽATI UKU. I KOD NAS JE ISTO JAKO HLADNO. PIRI VJETAR I PADA KIŠA. BAŠ BRIJE. NIKAKO DA STIGNE PROLJEĆE! SVAKO DOBRO I ČUVAJTE SE VAŠE BURE!
DOBRO JUTRO! EVO, ZIMA SE OPET VRATILA. SNIJEG JE OPET PREKRIO PUTOVE, I DVORIŠTA. BOLJE SADA NEGO U TRAVNJU, AKO VEĆ MORA BITI TAKO. RUKA ME VEĆ BOLI OD TEŽINE GIPSA. NEKAKO SE I NE OSJEĆAM NAJBOLJE, VJEROJATNO ZBOG VREMENA I ZBOG BOLOVANJA. VI MI ULJEPŠAVATE DANE I VRAĆATE VJERU U BOLJE SUTRA. MISLILI SMO ZA USKRS SKOKNUTI DA MORA, ALI VIDIM DA ĆE TO BITI TEŠKO OSTVARIVO. ČEKAT ĆEMO LJETO.ZA SADA TOLIKO. ŽELIM VAM SVAKO DOBRO I NEKA VAS ČUVA DRAGI BOG, A I SVIM MOJIM VLATKOVČANIMA, SADAŠNJIM I BIVŠIM LIJEP POZDRAV!
Drage moja. Znam da ti nije lako, ali samo strpljenje te može spasiti. Čuvaj se da bi što prije ozdravila. Budi spremna da oporavak neće ići jako brzo. Meni, također, ovo vrijeme ni malo ne paše jer mi kosti burno reagiraju. Dolazi vikend i to me raduje. Sve one koji su na bilo koji način povrijeđeni i sve oni koji se osjećaju sretnima, od srca pozdravljam i nadam se da ćemo svi skupa naći snage za dalje. Ako možeš, iskoristi slobodne dane za Uskrs na moru. Do tada će se ,VALJDA, vrijeme popraviti. Ja ću, MOŽDA, u vikendicu na 700 metara nadmorske visine. Mir sa svima vama i godan vikend.
Evo, napaokon našla malo vremena da se javim. Draga moja forumašice s mora, nadam se da radiš i da nisi bolesna zbog ovih naglih promjena vremena. Meni su skinuli gips i idem na fizikalnu terapiju, a to mi oduzme cijelo prijepodne. Tako da na brzinu moram skuhati ručak i ostale kućne obaveze ubrzano obaviiti kako bi obitelj funkcionirala. Ruka boli više nego dok je bila u gipsu. Tako valjda mora biti. Jedva čekam da prođe kako bih napokon i krenula na posao. Nedostaje mi! Kako si mi ti? Ima li što novoga na moru? Mi ipak nećemo ići na more za Uskrs, jer ionako djeca budu cijelo ljeto sa mojom sestričnom a mi cijeli godišnji, nekako sada nemam volje zbog vremena. Dok malo zatopli, već je opet hladno i pada snijeg. Veselim se vijestima od tebe, lijep pozdrav i svako dobro. Pozdrav i svim mojim Vlatkovčanima
Nešto se novo pojavilo na blogu
vidi nove postove.
Pozdtav svim Vlakovkama i Vlatkovčanima.
Dobro jutro "staro selo"! Kako sam sretna bila kad sam otkrila novost na ovoj našoj stranici. Gdje si bio do sada? Zašto si zašutio? Želim da se svi makar povremeno čujemo i saznamo što ima novoga u našem kraju. Mi koji smo jako daleko, nama je teško doći i vidjeti ponovo kraj u kojem smo odrasli, gdje smo naučili prve korake i rekli prve riječi. O, kad oči zatvorim, još vidim kako trčimo livadom, mali, bosonogi i bezbrižni. Veseli i sretni svakog dana. Kako život odmiče, tako se gomilaju i brige i problemi, bezbarižnost polako nestaje. Možda se zato i sjetim nostalgično onog vremena. Nedostaje mi! Kad budeš išao, ili si već tamo pozdravi mi Lonđu, rampu, primorski kraj i gornji kraj. Pozdravi livade, i brdo kod Slavekovice, niz koje smo na plastičnim vrećama, punjenim slamom jurili po snijegu. Neka te Bog čuva i prati! Lijep pozdrav svim mojiom Vlatkovčanima, i javite se!
Dobar dan svima Vama.
@VLATKA, vjerijem da si vidjela da na Facebooku VLATKOVAC ima Fotografije, pogledaj, imam ja još njih, biti će uskoro.
Kako je u Vlatkovcu? Nisam ni ja bio od 20.08.2009. (sram da me bude).
Pozdrav svima.
Vidjela sam slike. Nabavi još. Tete Nanike se sjećam, doduše iz mlađih dana. Hvala na blogu. Nisam bila dugo na selu, ali nadam se uskoro moždaodem. Puno pozdrava
DOBRO JUTRO! NE ZNAM ŠATO SE DESILO SA FORUMAŠICOM SA MORA? AKO JE BOLESNA I NE RADI, ŽELIM JOJ BRZI OPORAVAK I DA SE ŠTO PRIJE ČUJEMO. NEDOSTAJU NAM NAŠI SVAKODNEVNI RAZGOVORI. MOLIM BOGA DA JE DOBRO. E, MOJE STARO SELO, DRAGO MI JE DA SE NETKO SJEĆA NAŠEG VLATKOVCA, U SRCU MI JE OSTALO SAMO LIJEPO, A ONO RUŽNO S VREMENOM JE IZBLIJEDILO. SVE MI NEDOSTAJE, A KAD I DOĐEM, DRUKČIJE JE SVE. NEMA VIŠE ONIH LJUDI KOJIH SE SJEĆAM, NE SRETNEM NIKOGA IZ SVOG DJETINJSTVA, A VOLJELA BIH. DA LI BI SE PREPOZNALI? NEKE NISAM VIDJELA20 I VEŠE GODINA. IPAK, NE GUBIM NADU. VJEROJATNO ĆEMO SE SRESTI. RAZGOVARATI I PRISJETITI SVOJIH DJETINJIH NEPODOPŠTINA. ZA SAD LIJEP POZDRAV I ČUVAO TE BOG! POZDRAV SVIM VLATKOVČANIMA I JAVITE SE!
Donar dan.
@Vlatka, kad si spomenila 20 godina, e baš ja toliko imam veze s Vlatkovcom. Nemogu vjerovati da je toliko već prošlo, kao sad se sjećam dana kad sam prvi put došao i svakog detalja iz tih prvih godina, a onda domovinski rat, djeca u selu bila ko izbjeglica, ćak stariji sin sa prijateljem sami su bili '92. godine15 dana. Poslje tog vremenapar godina dolazio ćešće, a sad nešto rijeđe. Nadam se uskoro da ću tamo ići.
Pozdrav svima.
@ Staro selo, vidim da si mi odgovorio. Pa ne živim tamo već toliko dugo, ali ga s vremena na vrijeme posjetim. Iako ga nosim u srcu, treba nekad i osvježiti uspomene. Puno se toga promjenilo, na žalost sve je manje ljudi, mladih pogotovo. Razumijem ih, i sama sam pošla "trbuhom za kruhom", kako bi se reklo. Tebe se ne sjećam, ni po priči. Sjećam se majstora Bore koji je sa svojom suprugom došao živjeti u Vlatkovac, na početak, na samom ulazu u selo. Drugih se baš i ne sjećam, ali nema vaeze, svi smo mi Vlatkovčani, barem srcem povezani. Toliko za sada. Laku noć i pozdrav tebi svima koji čitaju.
@Vlatka.
Samo da te podsjetim, 2.1.1990. prvi put u Vlatkovcu. U starom selu kupio sam kuću od Margitinog unuka (Janoševog sina) koji je nasljedio imanje, a 6 godina prije toga je njegov otac umro.
Zbog toga nemožeš da me se sjećaš.
@ staro selo
Pa, otkud u Vlatkovcu? Baš mi je drago da je netko odlučio doći živjeti u tom lijepom, iako pomalo raseljenom, a time i siromašnom selu. Siromašno mislim, zbog malog broja stanovnika, ne materijalnih dobara. Čovjek je bogat ako jedobre i vedre duše, ako voli sebe i druge, a materijalno, koliko je potrebno isto tako je i prolazno, a nerijetko i veliko bogatstvo pokvari ljude. Zato uvijek cijenim ljude po tome kakvi su, a ne koliko imaju. Često i sudbina umiješa svoje prste, tako da ne može nitko utjecati potpuno svojom voljom na neke stvari. Malo sam se sad razvodnila, ali nadam se da razumiješ što želim reći. Margite,a i Janoša se ne sjećam ni po imenu, na žalost. Lijep pozdrav i laku noć!
Pozdrav svima Vlatkovčanima.
Evo došlo je i proljeće, a s njime u radost nas starijih, a i mlađih.
Bliži se Uskrs i zato svima Vama i vašima SRETAN USKRS!
Bok, dragi Vlatkovčani, evo Kristine opet malo na blogu. Dugo se nisan javljala jer iman puuuno obaveza sa školom, a i kompjuter mi je prespor...Evo danima su padale ogromne kiše, cesta nam je bila, a i sada je poplavljena. Par dana smo morali ići šumarijskim putem preko Jezera da bih došli do Čaglina. Sada idemo preko Kneževca poljskim putem i na Darkovac jer je voda kod sapljanskog puta prevelika. Ni školski autobus neide, pa me tako tata svaki dan mora voziti u školu. Jedino ja idem sada u školu s ovog našeg kraja, a u selu nas ima 9 koji idu u osnovnu školu. A što mogu, moram ići u školu jer sam ja sada osmi razred. Ono za seoski turizam na našem kraju, ja ću sad upisati u srednju školu Agroturističkog tehničara, to znači Poljoprivreda i Turizam, pa možda ako Bog dragi da sreće možda se i otvori seoski turizam, heeheh :))) Eto toliko od mene za sada. Puno pozdrava iz sunlanog Vlatkvca..-->Kristina Vukman
Dragi moji svi kojima VLATKOVAC nešto znači. Svima vam želim puno zdravlja, sreće i mir u duši. Sada radim i imam mogućnosti da vam se javim. Budite sretni i veseli i radujte se svakom novom danu. Uvijek ste mi u mislima i živim za dan kada ću doći u rodni kraj. Veliki pozdrav s MORA.
@MORE
Nema te dugo na ovim stranicama.
Nadam se da ti je zdravlje dobro.
Ostavi posao i skokni do nas.
Kada uhvatiš malo vremena javi se, javi se ...
@Kristina
Evo našao sam tebe ovdje na kraju pomoču Dražena.
Mislim da će NAŠ kraj trebati zanimanja kao što si ti odabrala, jer Evropa traži baš nedirnutu prirodu i seoski turizam, dosta im je asfalta.
Nađemo se mi uvijek na Facebook Vlatkovac.
Pozdrav svima.
Svima skupa veliki pozdrav i najbolje želje. Moje zdravlje je veoma promjenljivo i molim Boga da mi da snage da mogu funkcionirati. Momentalno razmišljam o odlasku u mirovinu, ali ne znam kada ću to realizirati. Bez obzira na sve, stalno sam u mislima s svima vama koji imate veze s Vlatkovcem. KRISTINA- bravo! Mislim da ćeš uspjeti i to ti iskreno želim. Cure moje:VLATKA, ČEŽNJA, LONDŽA (ma kako se zvale) želim vam ugodno ljeto i što manje stresa. ALOJZIJE- hvala na svakoj informaciji o mome rodnom kraju. Čestitam vam i cijenim vaš trud. DRAŽENE- iznenađena sam tvojim uključivanjem na ovaj forum Radujem se-saznat ćeš zbog čega! Dragi moji, primite pozdrav s MORA.i
Halo, dragi moji VLATKOVČANI! Počelo je ljeto i očito je da smo počeli živjeti na drugi način. Momentalno imam priliku da vam se javim i kažem da ne prođe dan da nisam u svome selu. Naravno, u mislima. Još uvijek ne znam kada ću u rodni kraj što strašno želim. Uvijek nešto novo iskrsne, ali ja sam strpljiva i nadam se da će mi se ta velika želja ostvariti. DRAŽENE-vidim da imaš plan posjetiti kraj naših korijena.Čestitam i radujem se. Molim te, na groblju zapali jednu svijeću za sve naše ZAJEDNIČKE rođake. Kada ja budem išla, učinit ću isto. Veliki, topli pozdrav Vlatkovačkim forumašima i svima ljuidima dobre volje.Puno zdravlja i mir u duši, želi vam MORE.
Dragi moji svi koji u srcu nosite Vlatkovac. Vidim, svima nam je vruće i ne da nam se sjediti ispred računala. Ipak, sve vas želim pozdraviti i zaželjeti svako dobro i lijepo provedeno ljeto. Uživajte u svakom danu i radujte se svakoj sitnici. Mislim o vama i molim se da vam dragi Bog da puno strpljenja i snage za svaki novi dan. Iskrene pozdrave šalje vam MORE. DRAŽENE, ako uspiješ napraviti turneju po Slavoniji, obavezno nam opiši svoje dojmove. Sretno!
Dragi moji. Veliki pozdrav od bake s MORA. Vidim, negdje je zapelo. Mozda se javljate na neki drugi blog za koji ja ne znam jer ekspert za komjutere. Zelim vam reci da sam uvijek u mislima s vama, posebno s mojim curama- VLATKA, LONDJA i CEZNJA. Ja sam na bolovonju, a uskoro i u mirovini. Ljeto mi je proslo jako lijepo jer sma se vidjela s nekima od mojih rodjaka (kod mene na moru). Inace, Bogu hvala, moji najdrazi su dobro , a to je ono sto mi daje snagu za dalje. Ako imate zelju, javite se i u dobru i u zlu. Tu smo da sve podijelimo. Zelim vam svako dobro, zdravlje i mir u dusi. Veliki pozdrav i JAVLJAJTE SE. MORE.
Drago moje More, evo napokon da se čujemo. Jako mi nedostaju dopisivanja s tobom. Toliko su mi značila da iako se ne poznajemo imam osjećaj da smo stari prijatelji. Hvala na riječima utjehe, na razumijevanju. Žao mi je što ideš u mirovinu jer to znači da se nećemo više čuti. Da li postoji način da ostanemo u kontaktu? Nekako ćemo se dogovoriti. Lijep pozdrav i svako dobro tebi More i svim mojim Vlatkovčanima ma gdje bili.
Draga Vlatka. Evo, vec treci puti pokusavam poslati poruku da ti kazem da sam presretna sto si se javila. Vjeruj mi, ostat cemo u kontaktu. Sada nemam vremena ponavljati ono sto sam greskom pobrisala pa ti nisam uspjela poslati. Samo se javljaj i ti i svi kojima Vlatkovac nesto znaci. Sve vas puno pozdravljam,zelim vam svako dobro, prije svega mir u dusi. Pozdravlja vas MORE. Javljajte se!!!!!!!
Koliko sam sretna ne mogu ti reći. Kad sam pročitala poruku nije bilo kraja mojoj sreći. Evo sada vidim da je poslana na veče a to znači da ćemo ipak ostati u kontaktu. Žao mi je što nismo bliže da se možemo i posjetiti koji puta, Možda, tko zna.... Ipak svako dobro puno zdravlja i sreće tebi More i svim ostalim Vlatkovčanima diljem svijeta.
Evo me!!!!! Sretna sam da se mogu javljati, a to moRam zahvaliti svome predivnome sinu koji mi je pokloni PC i time me bezgranicno obradovao. Presretna sam sto imam normalnu obitelj. Naravno, nije sve "med i mlijeko", ali iskrenim razgovorom uskladjujemo misljenja i imamo toleranciju, a to je najvaznije jer nitko nije NE pogrijesiv. Mi znamo koristiti one tri famozne rijeci:HVALA, MOLIM i OPROSTI. Sada sam na bolovanju, a iza toga cu u mirovinu. Kada se to ostvari, ako dragi Bog da, dolazim u Vlatkovac (sin mi je ponudio pomoc da lakse ostvarim svoju zelju). Danas sam sretna jer mi na rucak dolaze snaha i unuka, a i, pomalo sjetna jer mi je sin jako daleko, ali u nasim mislima bit ce s nama za istim stolom. Dida,baka,snaha i unucica danas imaju druzenje. Zar nemam razloga da budem sretna? Samo da su svi zdravi! O svom zdravlju, ne bih. Nije dobro, ali bit ce jos gore i zato sam sretna sto jos uvijek funkcioniram (uz dosta truda). I ja Zelim da se sretnemo.Prepustimo to vremenu. Tebi i tvojima najdrazima najljepse zelje, a nasim VLATKOVCANIMA veliki pozdrav. Ljudi, javljajte se na VLATKOVAC BLOG.
Oh kako je mojoj duši sada laknulo poletjela put mora i tamo se stopila s još jednom srodnom dušom. Kako je lijepo znati da netko negdje u svijetu misli na tebe. U ovom okrutnom svijetu malo je dobrih ljudi, suprug mi je u Zagrebu u bolnici i sreo je jednog divnog čovjeka koji mu je pokazao da na kraju tunela uvijek dolazi svjetlost, naime treba nastaviti terapiju ali nema gdje boraviti nakon bolničkog liječenja. Tako da mu je isto tako kao i on sam, pacijent ponudio smještaj. Zar nije divno vidjeti da ima ljudi velikog srca? Ni ne sanja da ga doživotno čeka besplatno ljetovanje na moru, to će mu biti nagrada za ovo što je učinio. Zar nije da smo svi sretniji kad činimo jedni drugima lijepe stvari, a ja se držim onoga dobro se dobrim vraća. Vjerujem u dobrotu i u Boga koji me prati na životnom putu i kad padnem nikad ne dotaknem samo dno, imam snage izdići se iz svakog problema i nastaviti dalje. Želim i tebi, moje More da srećeš samo takve ljude. Dašak sreće zbog sloge sa obitelji došao je i do mene, ali mi je neizmjerno žao zbog bolesti koja ti ne da mira. Vjeruj da će biti bolje ili makar da će ti Bog dati snage da teškoće lakše podneseš. U mislima s tobom pozdravljam te i sve vatkovčane ma gdje bili.
Draga moja. Sretna sam sto si se javila i zao mi je zbog tvoga muza. Eto, vidis da Bog "zatvori vrata, ali otvori prozor" i da mogucnost da ti olaksa i najteze situacije. Sigurna sam da ti nije lako, ali se nadam da ces naci snagu za dalje. Mi smo, momentalno, gripozni i vrlo je neugodno. Treba izdzati. Danas je predivan dan jer je kod nas je ove zime bilo strasno puno bure i kise tako da jos nismo uspjeli uci u vrt. Samo da malo ojacamo, moramo se tome posvetiti. Zapravo, nemamo mi toga puno. Meni to dodje kao terapija psihickog opustanja, jer fizicki ne mogu puno. Tebi, i svima tebi dragima zelim sve najbolje. Isto tako pozdravljam sve nase Vlatkovcane, ma gdje bili i JAVLJAJTE na VLATKOVAC BLOG. Uvijek u mislima s vama, MORE.
Dobar Vam dan moje vlatkovčanke i vlatkovčani.
Drago mi je da se nakon ljetne stanke na ovom blogu ponovo pojavile nama drage osobe.
Neko vrijeme nisam pregledavao blog, pa se zato ispričavam što sad odgovaram na Vaše komentare.
Dosta Vas i/ili Vaših su se pojavili i na http://www.facebook.com/update_security_info.php?wizard=1#!/group.php?gid=373424290737
Koju dosta redovno posjećuju i druže se, pa i „mala vlatkovčanka“ Kristina je tamo, možda i neko od vas. Hvala Vam svima što se družite ovdje i/ili tamo, pa se o našem Vlatkovcu čuje i na daleko.
Pozdrav svima.
Dobar dan, svima skupa. Nadam se da ste svi "u granicama normale" tj. u skladu s godinama i okolnostima. Vama koji imate bilo kakav problem, od srca zelim da ga sto prije i bezbolnije rijesite. Eto, zahvaljujuci tehnici, sa nekima sam se povezala preko facebook-a. Svima veliki pozdrav. VLATKA, sto je s tobom? Nedostajes mi. Javljajte se. Voli vas MORE.
Eo me nakon dužeg vremena. Kako se mi , vlatkovčani moji?Drago moje More, tolko mi nedostaju razgovori, toliko tvoje utješne riječi liječe moju ranjenu dušu. Nekoliko puta sam čitala i čitala tvoje poruke pa mi srcu lakše. Hvala ti za to. Ni ne znam tko si, nije ni važno jer me se sigurno ne sjećaš, ipak sretna sam što ima netko kome se mogu povjeriti i znam da me razumije. Tužna sam što zub vremena odnese sa sobom i ono dobro . Ja sam bila u Vlatkovcu. Što sam našla? Tugu, jad i čemer. Ono malo što ih je ostalo skoro da se ne slažu. Mobiteli su donijeli samo razlog više za otuđenost. I da vidjela sam NJEGA. Još mi srce zatreperi, iako je on oženjen i ja udana. Srce mi je tamo ostalo, a on a on možda nije ni znao. Od tog susreta živjet ću narednih godina i moliti Boga neka ga čuva i bdije nad njim kad ne mogu ja.
Lijep pozdrav svim vlatkovčanima i vlatkovčankama. Javite se, more, nedostaješ mi i nadam se da si dobro.
Draga moja mlada zeno. Zaista ne znam da li si VLATKA, LONDZA ili CEZNJA, ali to i nije vazno. Drago mi je da si se javila i sa mnom podijelila svoje osjecaje. Sretna sam sto si bila u nasem selu i sto si "nahranila dusu". Draga, cuvaj se i racionalno razmisljaj. Imas zivot koji ti je podario dragi Bog i sudbinu koju ti je namijenio. Nemoj je NE PROMISLJENO mijenjati jer bi si mogla zakomplicirati zivot. Uzivaj u onome sto imas, nosi ovaj "kriz", jer ako posegnes za drugim, mogao bi ti biti pretezak. Nadam se da si shvatila sto ti zelim reci. Momentalno sam se sjetila jednog stiha koji, od prilike, zvuci ovako: sreca je lijepa smo dok se ceka, dok od sebe smo nagovjestaj da...Dakle, sve je puno ljepse IZDALEKA. Srecu treba traziti u STVARNOSTI. Ja se intenzivno pripremam za mirovinu, prvenstveno, iz zdravstvenih razloga. I dalje silno zelim otici u nas Vlatkovac. Zelim pjeske proci od Gornjeg kraja do groblja i, ako mi snaga dozvoli, otici do Starog i Novog Zdenkovca za koji sam vezana preko moga pokojnog tate. Sve moje Vlatkovcanke i Vlatkovcane puno pozdravljam i zelim im sve najbolje. Javljajte se na ovom blogu, a mozemo se naci i na faceboock-u. Voli vas MORE.
Hvala, draga moja. Ja i jesam sretna u braku. Imam dobrog muža i lijepu djecu, ali to je upravo kako si rekla SREĆAJE LIJEPA SAMO DOK SE ČEKA I SVE JE LJEPŠE IZDALEKA. Tako će i ostati jer vidjela sam ga dva puta otkad sam otišla iz Vlatkovca. Možda je tako i najbolje, jer da je bilo suđeno moj život bi se drugačije odvijao.Pretpostavljam da mi je ova sudbina, od Boga najbolje što mi treba. Ostarit ću ali nikad saznat neću šta bi bilo kad bi bilo. Hvala ti, moje More, jer tebi mogu reći ono što ne mogu nikom. Hvala na riječima utjehe, na savjetima. Dosta sam mlađa, pa mi tvoje riječi nadoknađuju riječi majke koje nažalost nema među nama, a kad je i bila nisam mogla ovako s njom razgovarati. Neka te čuva dragi Bog, i ne zaboravi se javljati. Znaj da te trebamo! Pozdrav tebi i svim Vlatkovčanima.
Hvala, draga moja. Ja i jesam sretna u braku. Imam dobrog muža i lijepu djecu, ali to je upravo kako si rekla SREĆAJE LIJEPA SAMO DOK SE ČEKA I SVE JE LJEPŠE IZDALEKA. Tako će i ostati jer vidjela sam ga dva puta otkad sam otišla iz Vlatkovca. Možda je tako i najbolje, jer da je bilo suđeno moj život bi se drugačije odvijao.Pretpostavljam da mi je ova sudbina, od Boga najbolje što mi treba. Ostarit ću ali nikad saznat neću šta bi bilo kad bi bilo. Hvala ti, moje More, jer tebi mogu reći ono što ne mogu nikom. Hvala na riječima utjehe, na savjetima. Dosta sam mlađa, pa mi tvoje riječi nadoknađuju riječi majke koje nažalost nema među nama, a kad je i bila nisam mogla ovako s njom razgovarati. Neka te čuva dragi Bog, i ne zaboravi se javljati. Znaj da te trebamo! Pozdrav tebi i svim Vlatkovčanima.
Suncani pozdrav svima salje MORE, posebno mojoj dragoj nepoznatoj prijateljici koja nam je svima otvorila dusu. Nadam se, draga moja, da ti je sada lakse. Vec sam rekla da trebas biti sretna sto te sudbina smjestila u u ovu rijeku zivota kojom sada plivas iako ti nije bilo lako plivati jer si se borila s velikim valovima, ali, dragom Bogu hvala, ni jedan vir te nije uspio unistiti i povuci te na dno. I dalje budi snazna, postena i njezna. Znam, tezak je to zadatak, ali ako izdrzis, iznenadit ces se koliko mira i srece ces osjetiti u dusi. Vjeruj mi, to ti je predivan osjecaj koji te ispunjava velikim ponosom i sve nedace puno lakse podnosis. A ono: sto bi bilo, kada bi bilo- ostat ce tajna i njome se ne opterecuj. I sama znas da u toj obitelji nisi bila pozeljna, a da li bi se ON borio za tebe, tko zna?!!! Sve imas i zivi ovaj zivot jer ti je on namijenjen. Ne daj da te iskoristavaju jer i ti imas pravo voljeti sebe. Sigurna sam da me razumijes i da imas snage za sve svoje obaveze. Drzi se, draga, jos ces dozivjeti predivne trenutke i osjetiti koliko si svima vazna. Tebi i svima iz moga zavicaja, najbolje zelje i mir u dusi. U mislima s vama uvijek je MORE.
Halo, narode. Gdje ste? Svi ste se opustili i ne javljate se. Mozda se pripremate za KIRVAJ? Blago onima koji ce posjetiti svoje rodno mjesto, nas dragi VLATKOVAC. Bila sam uvjerena da cu ove godine ostvariti svoju veliku zelju i da cu 01.05. biti u svome zavicaju, ali.... Opet su nastupile nekakve okolnosti (obiteljske) koje me sprecavaju da odsanjam svoj san. Iako je do kirvaja ostalo malo dana, jos nisam posve izgubila nadu i potajno se nadam da cu, uz Bozju pomoc, ipak doci. Kazu ljudi da su snovi besplatni i ja cu i dalje sanjati i nadati se, jer svi znamo da nada umire posljednja. Tko zna, mozda se vidimo na misi na RAMPI ispred kapelice Sv. Josipa?! Sve vas srdacno pozdravljam i zelim pumo zdravlja i veselja. Uvijek s vama, MORE.
Pozdrav svima! Na zalost tesko da ću stići na kirvaj, jer sam se uključila u volontiranje. Toliko je potrebitih oko nas, a rijetko ih"vidimo". To je govor srca i taj glas sam odlučila poslušati. U staračkom domu sam i u svakoj starijoj ženi vidim moje More. Toliko bih voljela da te mogu vidjeti, razgovarati s tobom, ali na žalost to će ostati samo želja, možda jednog dana...
Lijep pozdrav i mirne snove. Javite se jer željno čekam neke novosti.
Pozdrav svima! Na zalost tesko da ću stići na kirvaj, jer sam se uključila u volontiranje. Toliko je potrebitih oko nas, a rijetko ih"vidimo". To je govor srca i taj glas sam odlučila poslušati. U staračkom domu sam i u svakoj starijoj ženi vidim moje More. Toliko bih voljela da te mogu vidjeti, razgovarati s tobom, ali na žalost to će ostati samo želja, možda jednog dana...
Lijep pozdrav i mirne snove. Javite se jer željno čekam neke novosti.
Draga moja. Osjecala sam da si nalik andjelu. Za tebe je ocito da si shvatila zivotne poruke. Sve svoje teskoce si svladala i sada,iako izmucena, nudis svoju pomoc onima koji je trebaju. Andjele, da su tvoji roditelji fizicki medju nama, oni bili najsretniji roditelji. Imati dijete kao sto si ti to je BOGATSTVO. Bog zna, kroz koju godinu mozda ce se i meni smilovati netko dobroga srca. Draga, momentalno imam veliki problem jer mi se ozbiljno razbolila svekrva koja ima nepunih 79 god. Jos se nisam dobro naspavala nakon 4 godine njegovanja svoje majke, a sada nakon godinu i pol pauze, ulazim u novu bitku. Znas da sam slabog zdravlja, ali cu uciniti sve da pomognem majci moga muza. Ponosim se tobom i zelim ti sve sto te cini sretnom jer ti to zasluzujes. Bog s tobom i nasim Vlatkovcanima. Uvijek s vama, MORE.
O, draga moja! Vidim da smo slične, pomažeš majci i svekrvi, a to je danas rjetkost nitko nikoga ne gleda.Sigurno ćeš zaslužiti mirnu i sretnu starost, i kada dođe vrijeme , vrata raja će biti širom otvorena za tvoj dolazak.
Što se mene tiče, jako sam sretna s mojim volontiranjem. O, koliko znači nečiji osmijeh i sreća u očima jer te vide, jer si malo svog vremena, koje bi potrošio na gluposti, posvetio njima! Sreća nije samo u primanju, nego i u davanju.
Žao mi je da si daleko, puno bi mi značilo da možemo popričati, da ti mogu pomoći, a ti mene savjetovati. "Majko", tako te zovem u svojim mislima. Hvala na svakoj riječi, melem su za moju dušu.
SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS, TEBI I TVOJOJ OBITELJI. NEKA USKRSLI ISUS DONESE I TEBI SNAGU ZA BORBU KOJA TE ČEKA.
Pozdrav tebi i svim našim vlatkovčanima gdje bili, sretan Uskrs svima!
Draga moja "KCERI". Neka ti uskrsli Isus podari snagu i uljepsa tvoj zivot, kao i zivot tvojih najdrazih. SRETAN USKRS.Radosna sam sto mozemo ovako komunicirati i razmijeniti poneku rijec utjehe. Andjele, budi i dalje takva kakva jesi, cini dobro pa cak i kada ti se ucini da netko to nije zavrijedio. Ti ces se bolje osjecati, a dragi Bog ce se pobrinuti da te nagradi. Sretan Uskrs svima Vlatkovcanima i svima ljudima dobre volje. Za kirvaj NE DOLAZIM, ali cu u mislima biti sa svima vama. Voli vas MORE.
Dragi moji Vlatkovcani. Nadam se da ste veselo proslavili dan svoga sela, tj. kirvaj. Meni je jako zao sto nisam mogla biti s vama, ali, ako Bog da, mozda mi se ispuni zelja da dodjem u svoj zavicaj, bez obzira da li je kirvaj ili najobicniji dan u tjednu. Zasto se netko ne javi i opise nam kako je bilo 1. svibnja u nasem selu? Kristina, gdje si? Napisi nam nekoliko recenica. A, ti, draga moja "kceri" sigurno imas puno obaveza. Kada ti se ukaze prilika, javi se jer cesto mislim o tebi. Do slijedeceg javljanaj, sve skupa puno pozdravlja MORE.
Tuzno. Nitko se ne javlja. Gdje ste, ljudi? Zar nemete bas nista reci? Nadam se i iskreno vam zelim da ste dobro. Gledala sam slike nove ceste i mise ispred kapelice. Moram priznati da nisam nikoga prepoznala, ali mi je drago da je i ta sacica ljudi obiljezila dan svoga sela. Sve vas puno pozdravlja i u mislima je s vama MORE.
Tuzno. Nitko se ne javlja. Gdje ste, ljudi? Zar nemete bas nista reci? Nadam se i iskreno vam zelim da ste dobro. Gledala sam slike nove ceste i mise ispred kapelice. Moram priznati da nisam nikoga prepoznala, ali mi je drago da je i ta sacica ljudi obiljezila dan svoga sela. Sve vas puno pozdravlja i u mislima je s vama MORE.